Zoran Mandlbaum
VELIČANSTVEN POMEN
NEVINIM
Nakon 54 godine |
Šalom!
Dobro došli na
ceremoniju koju organizuje
Židovska općina Mostar, uz
svestranu podršku i sponzorstvo
grada Mostara, Jointa i Jevrejske
zajednice Bosne i Hercegovine, a
u povodu otvaranja Memorijalnog
spomenika Jevrejima Mostara -
žtvama Holokausta 1941.-1945.
godine. Na ovaj način
ostvarujemo želju malobrojnih
preživjelih Jevreja iz Mostara
da se u ovdašnjem groblju, gdje
počivaju ostaci Jevreja, koji su
imali sreću da umru prirodnom
smrću, podigne spomenik onima
koji su nastradali u Drugom
svjetskom ratu. Ovo nije samo
memorijalni spomenik, nego je ovo
i mjesto sjećanja na sve koji su
nastradali samo zato što su bili
Jevreji. |
|
 |
Nama je duboko urezano u sjećanje i ne
možemo zaboraviti genocid izvršen nad 6
miliona nevinih, koji su
nacističkim rasnim zakonima bili
isključeni iz ljudskog društva i
ubijeni u logorima smrti širom Evrope.
Na ovaj način danas ćemo odati duboko
poštovanje žrtvama i obnoviti svoj
zavjet da ih nikad nećemo zaboraviti. Na
ovaj način se uključujemo u opće
jevrejske projekte "Svaka
žrtva ima svoje ime", koji
je potaknuo memorijalni muzej Yad
Vašam iz Jerusalema.
Podizanjem spomenika biće spasena od
zaborava istina da su ovdje živjeli
naši tragično nastradali sugrađani
Jevreji, članovi porodica kojih više
nema u Mostaru: Perera, Konforti,
Altarac, Altkorn, Koen, Levi, Kabiljo,
Širc, Bergman, Fižbajn, Laufer,
Maestro, Švarc, Gaon itd. do 39
porodica.
Yad Vašam
na hebrejskom znači spomenik i mjesto
sjećanja koje upućuje poruku svijetu i
svim ljudima da sjećanje na žrtve i
zločine mora biti opomena da se zlo ne
ponovi, da nevini ljudi ne pate i
stradaju zbog izopačenih ideologija. Svi
ljudi, bez obzira na nacionalnost, boju
kože i na svoju religiju imaju pravo na
život i mir. To naglašavam zato što
smo, nažalost, opet bili svjedoci rata i
"etničkog čišćenja",
odnosno genocida, u našoj neposrednoj
prošlosti. I jedno i drugo osuđujemo i
saosjećamo s nevinim žrtvama. To mora
biti poruka i pouka ljudima na ovim
prostorima da se to više nikad ne
ponovi.
Različitost
vjere, nacija i kulturnih identiteta na
ovim prostorima ne može biti nikakva
prepreka postizanju mira i suživota.
Upravo su Jevreji, živeći i
preživljavajući stoljećima u sredinama
u kojima su bili manjina, više puta
pokazali da, ukoliko te sredine
neposrednije integriraju Židove, korist
od židovskog angažmana i aktivizma
općenito je bila još veća.
Jevrejska
općina Mostar i Zajednica Jevrejskih
općina Bosne i Hercegovine 1992. godine
su se jasno solidarisale sa narodima
Bosne i Hercegovine kao žrtvom agresije.
No, od riječi uvijek više govore djela.
Upravo Jevrejska općina Sarajevo
a kasnije i Židovska općina
Mostar u saradnji sa jevrejskim
organizacijama iz inostranstva: Engleske,
Holandije, Amerike uključenih u
JOINT organizirali su
pomoć opkoljenim gradovima Sarajevu
i Mostaru u doba kada
niko drugi nije to mogao učiniti. Ta
pomoć dijeljena je svima koji su tada
živjeli u teškim i neljudskim uslovima.
Drugi
svjetski rat je sveo Jevrejske zajednice
na ostatke ostataka, jer je na području
NDH godinu 1945. živ dočekao tek svaki
peti Jevrej. Nakon godina
mirovanja i prilične neaktivnosti život
se vratio u židovsku zajednicu polovinom
80-tih. Razvio se kulturni život,
intenzivirale posjete lzraelu
i učenju hebrejskog. Obnovila se "La
Benevolencija" i izdavačka
djelatnost. O tome svemu i nova
demokratska vlast daje Židovskoj općini
Mostar značajnu podršku. Neposredni
odnosi Židovske općine sa drugim
religijama u Mostaru više su nego dobri.
Mi Jevreji danas smo posebno
osjetljivi sa poistovjećivanjem vjere sa
nacijom i državom, posebno ako se to
radi o većinskom narodu.
U srednjem vijeku Mostar
je bio važno raskršće koje je povezi-
valo Bosnu, Crnu Goru sa
Dalmacijom i talijanskim
lukama, tako da se 1570.
godine u arhivskim knjigama spominju dvojica
prvih Jevreja Danijel Rodrigez i Moša
Koen, kao građani Mostara
"Habitor". Bili su Sefardi,
to jest prognanici iz Španije,
a našli su topao prijem od turske
imperije koja je vladala na ovim
prostorima.
Značajno
doseljavanje Jevreja dogodilo se u 19.
stoljeću do- laskom Austro-ugarske,
kad su se ovdje naselili Aškenazi
donoseći zapadno-evropsku kulturu, a
takođe i način života
istočnoevropskih Jevreja
uključujući i jezik jidiš.
Starosjedioci Sefardi i
novopridošli Aškenazi
stvaraju zajedničku Jevrejsku
vjeroispovijednu Općinu kao prvu uopće
poznatu u Evropi tako da godine 1890.
otvaraju zajedničku sinagogu. |
 |
S ponosom ovom prilikom želim
istaknuti da je već 1940. godine u
Mostaru boravilo 956 Jevreja izbjeglica
iz cijele porobljene Evrope, kojima je
ovaj grad pružio barem i privremeno
gostoprimstvo pred nadolazećim
fašizmom. Značajna finansijska
sredstva obezbijedio je narodni heroj Jakob
Baruh Španac, po kome je i
jedna ulica donedavno nosila ime. Većini
danas preživjelih Jevreja,
zaštitu pred progonima od fašizma
pružili su građani Mostara
kao Jevrejska vjeroispo- vjedna
općina Mostar, na čelu sa
predsjednikom Davidom Hajonom,
koji je puno učinio za izbjeglice, koje
su pristizale 1941. iz Bosne.
On je uspio da stvori dobre odnose sa
talijanskim vlastima u Mostaru, tako da
je spasio mnoge jevrejske izbjeglice. Za
napore i zasluge oko zbrinjavanja
Židova, grad Mostar je dobio
"Megilu zahvalnicu" od Saveza
jevrejskih općina Jugoslavije,
koju je prije desetak godina uručio njen
predsjednik Dr Lavoslav
Kadelburg.
Svi Jevreji
Mostara deportovani su 17.11.1942. godine
na ostrva u Dalmaciji, a nakon toga na
otok Rab, gdje su dočekali kapitulaciju
Italije. Većina mlađih
zatočenika otišla je u partizane, a oni
koji su ostali doživjeli su gorku
sudbinu u jednom od koncentracionih
logora Njemačke, ili Nezavisne
države Hrvatske.
Prije
Drugog svjetskog rata u Mostaru je bila
dobro orga- nizovana Jevrejska općina,
koja je brojala 310 članova, a i
zbrinjavala preko 1500 Jevreja, koji su
došli iz Bosne. U Holokaustu je
nastradalo 138 mostarskih Jevreja, tako
da više uopšte nema nosioca 39
prezimena.
Plemenitu
inicijativu u izgradnji Memorijalnog
spomenika Jevrejima Mostara dao
je grad Mostar na čelu sa tadašnjim
gradonačelnikom gosp. Safetom
Oručevićem 1997. godine, što
je naišlo na razumijevanje i odobravanje
svih članova Općine i drugih donatora,
koji su nakon toga obezbijedili
finansijska sredstva: Grad
Mostar, The American Joint Distribution
Committee New York na čelu sa
velikim humanistom Yechiel Bar -
Chaimom, koji je cijelo vrijeme
organizovao pomoć onima kojim je trebala
na prostorima bivše Jugoslavije, Kon
Mihajla i Dr. Moritza
Levija, sefardskog nadrabina iz Švajcarske.
Jevrejsko groblje u
Mostaru obnovljeno je 1996. godine uz fi-
nansijsku pomoć Evropske Unije
nad Mostarom i preduzeća iz Mostara: "Vodovod"
i "Komos".
Ovakav memorijalni spomenik nastao je
zahvaljujući idejama kipara Florijana
Mićkovića, arhitekata Džudže,
Gutića i Atijasa, te
arhitektonskih biroa "Arten"
i "Čip"
Mostar. Radove je izvelo J.P. "Komos"
Mostar i svima im velika hvala.
1952. godine Jevrejska
općina Mostar poklonila je
svoju sina- gogu gradu Mostaru za potrebe
Pozorišta lutaka, jer
je nije mogla zaštititi od propadanja.
Nadam se da će nam grad Mostar pomoći
istorijskom kompenzacijom imovine u
izgradnji "Jevrej- skog
kulturnog centra" u Mostaru
sa malom sinagogom za čim se danas
osjeća velika potreba.
Želimo
se zahvaliti svima koji su došli na
našu svečanost.
ZIHRONAM
LIVRAHA ! |
|
