o
Mostujte sa nama
Arhiva
Ramiz Pandur - Medaljoni Kujundziluka

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 120-121 (31-32 - nova serija)

Godina XXV novembar-decembar/studeni-prosinac 1999.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Rapko Orman
UTEMELJENA STOLJECA
Fragmenti iz knjige "Blago pod kupolom"

Livanjske dzamije plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnoscu, skladom sa prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i dzematu... Njihova velicina/ visina, kao i amfiteatralan polozaj grada sa brezuljcima i glavicama, ucinili su da one dominiraju, da su izdaleka uocljive i da sa njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, prema Kamesnici, Troglavu, Goliji... U svom temelju utemeljile su stoljeca, u svom vijeku utkale vijekove. Biju ih teska vremena, ratovi, barbari, nemari... Neke su, na zalost, pod udarcima poklekle - neke, na srecu, jos bdiju. Prve su trostruko brojnije, druge - i zbog toga - vrijednije. Ovo slovo pustam kao vrisak za njihov spas.

Rapko Orman - Blago pod kupolom

SIMBOL GRADA

Glavica je najveca i najljepsa dzamija u Livnu. U svom temelju utemeljila je stoljeca, u svom vijeku utkala vijekove. Stoljecima je po njoj prepoznatljiv grad, vjekovima sija medju simbolima. Sto je Sarajevu Husrev-begova, Banjaluci Ferhadija, Mostaru Karadjoz-begova, Foci Aladza... to je Livnu Glavica. Njezine slike - razglednice - obisle su svijet. Ona je selam i pozdrav iz Livna. Ona je i poziv - dodjite, slikajte se... Slike sa Glavicom bit ce ljepse, sjecanja draza, uspomene duze.

(Danas se, nazalost, ne mogu naci takve razglednice u Livnu. Iz rakursa politike snimane su nove, a one, eto, zaobilaze i Glavicu.)

LIVANJSKE DZAMIJE

U Livnu je, kao sto je poznato (bolje receno: uobicajeno reci), podignuto 14 dzamija. To su: Starogradska, dzamija Sinana Causa (Dzumanusa), dzamija Bali-age Ljubuncica (Balagusa), Hadzi Ahmeta Dukatara (Glavica), Muhameda spahije (Perkusa), Mustafa-pase/ Lala-pase (Beglucka), Pasina (Atlagica), Tepet, Borusa, Busatlijina (Milosnik dzamija), Zavra, Firdusova, Piragica (mesdzid), Curcinica. Sve one, naravno, nisu postojale u isto vrijeme. Polovinom 17 st. Celebija biljezi 13 (7 pocecih), krajem 19. st. Kranjcvic navodi 11, krajem 20. st. bdije jos 5.

Nastanak dzamija interesantno je promatrati kroz turske popise/ deftere. Defter iz 1528. biljezi dvije, iz 1550. cetiri, iz 1574. sest, 1604. osam. Ovim brojevima treba dodati i Starogradsku najstariju dzamiju u Livnu. Popisi je ne biljeze zato sto nije imala svoj vakuf nego se finansirala iz drugih izvora.

U defterima se ne spominje dzamija Hadzi Ahmeda Dukatara, ali se spominju neke druge - dzamija Mehmed-age, dzamija Hadzi Uvejsa, mesdzid Pehlivana Hasana, mesdzid Husejna Etmekci-zade. O njima ne znamo skoro nista. No, kada se dodaju broju poznatih, ispada da je u Livnu podignuto 17-18 diamija (ukljucujuci tu i mesdzide).

Najznacajnije medju dzamijama svakako su potkupolne. To su: dzamija Sinana Causa (Dzumanusa), dzamija Bali-age Ljubuncica (Balagusa), dzamija Hadzi Ahmeda Dukatara (Glavlca) i Lala-pasina/ Mustafa-pasina (Begluk) dzamija. Uz ove Husref Redzic biljezi i petu - dzamiju Muhameda- spahije (Perkusu). Istina, ne objasnjava zbog cega. Mehmed Mujezinovic i Ahmed Alicic navode neke elemente (kameni stupovi, kvadratna osnovica, presvodeni uglovi) na temelju kojih pretpostavljaju da je dzamija nekada imala kupolu ili da je ona bila predvidjena, a ne i podignuta.

Nasi sagovornici (Dzevdet Vrebac, Meho Sefercehaic, Salih Mulic, Gane Alcelebic) pamte je kao dzamiju sa okruglim stropom i krovom na cetiri vode. Takva je bila i u vrijeme njihovih oceva, djedova...

Glavica sa Sahat-kulom

Po broju potkupolnih dzamija (i bez Perkuse) u Bosni i Hercegovini Livno dolazi na drugo mjesto, odmah iza Sarajeva, a ispred Mostara, Banje Luke, Foce, Travnika...

Potkupolne dzamije su reprezentativna zdanja, najvisi domet osmanske arhitekture. Livno znacajno pogranicno mjesto - Turci su iz vise razloga odijevali u takvo ruho. Istina, nisu zidali carske ni vezirske dzamije, ali su i manje bile impresivne i lijepe. Podsticali su domace bogate ljude da ih podizu i grade.

"Sve livanjske potkupolne dzamije" - prema Redzicu - "pripadaju osmanskom tipu jednoprostorne dzamije sa trijemom potkrivenim sa tri male kupolice." Visoka kupola (u visini serefe), nizak tambur i nizak minaret sa niskom krovnom konstrukcijom, izdvajaju livanjske potkupolne dzamije u posebnu grupu bosanskohercegovackih dzamija. Po konstrukciji podsjecaju na potkupolne dzamije iz 14. st. u Izniku (Nikeji).

SLAVNI MUJEZIN

Za slovo u slavnom mujezinu najbolje je navesti slovo koje je o sebi zapisao na kraju svog Putopisa na hadz 1615. godine. Putopis je pisan na turskom jeziku. Uz putopis se nalazi(o) i kalendar (narodna imena mjeseci), biljeske i dvije pjesme na bosanskom jeziku.

"Ja grijesni siromah, Jusuf sin Muhamedov, rodjen sam u kasabi Livnu, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-pasine dzamije. Medjutim, kada je merhum Dzuda Dzafer-aga sagradio svoju dzamiju u duvanjskoj nahiji u kasabi Zupanj Potoku postavio je mog brata merhum Omer-efendiju za imama i hatiba svoje dzamije uz placu od dvadeset i pet akci, a mene, siromaha, odredio za mujezina spomenute dzamije uz placu od dvanaest akci, na cemu neka je hvala Allahu. Zatim, ja sam se pomalo bavio i dozvoljenom trgovinom i tako pristediv osamnaest hiljada akci krenuo sam na hadz u petak 22. dzumadel-ula, ili 9. lipnja, odnosno mjeseca hazirana 1024. (20.6.1615.). Krenuli smo sa caira Husein-spahijina gdje smo konacili i tako iduci preko Kaira Hindiskim morem stigli smo u Meku, neka joj Allah cast uveca, u petak 3. ramazani-serifa (26.9.1615.). Osmi dan zilhidze, ili dan Tervije (kada se odlazi na brdo Arefat) bio je u subotu (29.12.1615.), a prema astronomskim podacima i 2. muharema te godine bio je u subotu na Bozgun (Bozic).
Hadzi Jusuf, mujezin"

Hadzi Jusuf Livnjak - kako se vidi i iz autobiografskih podataka - bavio se i astronomijom i on je najstariji poznati astronom u nasim krajevima. Poslije njega tek dolaze Sejh Jujo, Husein Muzaferija, Mula Mustafa Baseskija... Smatra se, s razlogom, da je on tvorac suncanog sata na Begluckoj dzamiji.

LIVANJSKI GNOMON

Gnomon je davno poznata jednostavna i, za upucene, prilicno pozudana sprava za utvrdjivanje podneva/ meridijana mjesta i odredjivanje vremena. Sastoji se od okomito pobodenog predmeta (stap, klin, koplje, munara dzamije...) i horizontalne podloge na koju pada njegova sjena. Osnova moze biti i obrnuta - vertikalna podloga u koju je horizontalno poboden klin. Meridijan se utvrdjuje prema najkracoj sjeni (podne), a vrijeme smjerom i duljinom sjene.

Beglucka dzamija sva je u znaku kretanja sunca i vremenske odrednice. Munara lezi na sirokoj horizontalnoj kamenoj podlozi, pa je njihov odnos (vertikala - horizontala) sam po sebi gnomon. Po munari i suncu moze se odrediti i proljetni ekvinocij. On je - smatraju Livnjaci - onog dana kada prvi suncevi zraci obasjaju njezin vrh. Znakovit je i datum polaganja temelja dzamije. Prema kronogramu, on pada u hidzretsku 985. godinu, a ona pocinje 21. marta 1577. godine.

Stara carsija - neposredno okruzenje Glavice

Na ravnoj temeljnoj ploci minareta (sjeverozapadna strana) urezana je linija u pravcu sjever-jug (uz manja odstupanja). Sjena vertikalnog ruba minareta pada na ovu crtu tacno u podne i ona je crta livanjskog meridijana.

Juzna strana minareta mnogo je zagonetnija, na njoj Jasminko Mulaomerovic (Livanjski gnomon), od ostatka gnomona biljezi jedan zeljezni klin i jednu pukotinu u zldu. Klin je zabijen sve do glave, nalazi se ispod pukotine (sve skupa podsjeca na veliki usklicnik). Pukotina se nalazi izmedju dva kamena bloka, duga 16, a siroka 1 cm. Mulaomerovic smatra da se i u gornjem dijelu pukotine nalazio klin.

Ispod zeljeznog klina, neposredno iznad horizontalne podloge, na munari, urezana je crta u pravcu istok-zapad (uz manja odstupanja). Na nju je, logicno, padala pomicna sjena horizontalno pobodenih predmeta i pokazivala vrijeme. Je li ulogu predmeta imao zeljezni klin odredjene duzine, ili neka druga sprava, ne znamo pouzdano. Moguce je da je to bio klin koji se i sada nalazi u zidu. U tom slucaju pukotina iznad njega nije cinila sastavni dio ovog sata. Mozda je ona i nastala kao posljedica djelovanja atmosferlija na tanje ivice kamenih blokova. Ili je, mozda, imala neku drugu ulogu/ namjenu.

Livanjski gnomon, prema rekonstrukciji J. Mulaomerovica, izgledao je ovako:

"Gnomon se vjerovatno sastojao iz dva dijela: metalne podloge na kojoj je bila urezana linija podneva i oznaka za 12 sati, i siljka koji je bacao sjenu. Na vrhu siljka mogla je biti postavljena i plocica sa malom rupom tako da kao markica za pokazivanje sluzi svijetla tacka. Sama izvedba bila je sigurno tehnicki jednostavna jer je realno pretpostavljati da je gnomon izradjen u nekoj domacoj radionici."

Livanjski gnomon je najstariji gnomon u Bosni i Hercegovini. Ako se to ima na umu, onda Mulaomeroviceva zelja i napor imaju i dodatnu vrijednost.

U blizini gnomona nalazi se uklesani zapis (sa smislom blagoslova), na arapskom jeziku.

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Dino Kassalo - Iz monografije "Planeta Neretva"

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo