o

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 115-116 (26-27 - nova serija)

Godina XXV juni-lipanj/juli-srpanj 1999.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Slovo urednikovo - Alija Kebo
FEDERACIJO, MOJA SEKIRACIJO

Od prvomajskog do ovog broja "Mosta" dosta se toga izdesavalo, da ne znam da li bih ovogodisnjem proljecu pisao ode radosti, ili - gadosti.

Krajem maja je u Rimu odrzana tajnovita konferencija na kojoj je raspravljano o temi: Balkanske katastrofe. Na toj sesiji zatvorenog tipa, prema sturim izvjestajima, upozoreno je: ako nasilje i dalje bude nad nasiljem, jednog, mozda skorog dana, moze doci do hidrogensko - nuklearnog rata, pa bi cijelo covjecanstvo otislo u djavolju mater.

U nas je bilo isuvise jednoumlja, pa bezumlja koje se zavrsilo genocidnim krvoljubljem cije rane necemo zacijeliti ni u slijedecem vijeku.

Ali, ne strahujem toliko od nuklearnog rata koliko od saznanja da su se nase susjedne drzave, Hrvatska i Srbija iskljucile iz zemalja koje postuju antifasisticke tradicije i antifasizam usvajaju kao civilizacijsku tekovinu. Na kraju milenija, tamo je - fasizam na djelu.

Pa strahujem od gole istine da neki vajni politicari i drzavnici i danas BiH jednako ruse, kao i prije Dejtona.

Strahujem i od onih sto krivotvore i Kur'an i Bibliju, pa i slovo Dejtona floskulom koja prilici samo Vjesniku - da je "zajednicki zivot muslimana i krscana nemoguc".

Ima miroljubivi i covjekoljubivi, ali postoji i ratoljubivi svijet.

Biblijsku poruku da je sve bilo, da sve jeste, i da ce sve biti dovode u sumnju i dosadasnja nasa svekolika iskustva, a tu sumnju pothranjuju i vijesti koje svakodnevno slusamo.

San o mogucoj sreci u mojoj zemlji Hercegovini i Bosni, velikoj patnici mojoj - smatra ovaj hronicar - nije neostvariv, ali su se njegovom ostvarenju isprijecile mnoge nedace - od kojih su najvece one sto su ih izmedju sebe postavile kolovodje naseg udesa: ideoloske, vjerske, nacionalne, jezicke, drzavne...

Poslije agresije na nasu zemlju i onog, sramnog, zna se gdje isplaniranog sukoba imedju Hrvata i Bosnjaka, ponadah se da cemo sami da oplemenjujemo i oljepocujemo vrijeme sto dolazi, ali nista od toga. Luk i voda, sto bi rekao Skender.

Ipak, moja ljubav prema jedinstvenom Mostaru i suverenoj, demokratskoj Bosni i Hercegovini jos ne hlapi; tu ljubav hrani jedna ceznja, tu ljubav grije jedna zvijezda, njome sam se trovao i lijecio, s njom dijelio neimastinu i izobilje ovog zivota...

Clanovi RKUD "Abrasevic" na snimanju prve klape filma "Aleksa Santic" (20.09.1989.)

Hocu Mostar u kome sam znao samo da se ljudi dijele na dobre i lose, na pravednike i zlobnike - eto vama vasih stranaka, partija i bratija.

Hocu Mostar mostarski, vedrog zvonkog neba, pjesnicki, slikarski, univerzitetski, radnicki, sportski, Mostar mukotrpne, ali casne proslosti - eto vama grad euforicne, neizvjesne sadasnjosti i jos neizvjesnije buducnosti.

Hocu Mostar svih njegovih autohtonih zitelja, posebno onih sto zive u tudjem izobilju, a u ropstvu svoje nostalgije i dusu svijetu daju za komadic mostarstine - eto vama Kakanjaca, Konjicana, Sirokobrijezana, Podvelezaca i svih drugih sto treba da se vrate u prijeratna boravista.

Hocu Mostar vesele raje, sirotinje bogate duse, fanatika umjetnosti i ljepote, Mostar intelektualaca, penzionera, ribara, boema, Mostar prvomajskih, bajramskih i bozicnih teferica, zajednicih izleta na vrelo Bune i Radobolje - eto vama grad od torova, etnicki cistih skola i preduzeca, etnickog budzeta, etnicke vojske, etnickog i fudbala, cak.

Hocu Mostar mahalskih sijela i kahvenisanja, aksamluka i rahatluka, Mostar romeovske ljubavi i uzdisanja na mjesecini koji, u rana ljeta, blijesti u neretvanskim i radoboljskim bistrinama - eto vama prijestolnice rata i progona, mrznje i podjela.

Hocu Mostar ambasadora ljudskog srca i mira, humanista i planetista - eto vama paradera i smutljivaca sto ne umiju, ili nece da se bore protiv ruznoce, pakosti i zla.

Vratite Mostaru ono sto je od davnina bilo njegovo, dobri duh ove sredine i sve drugo sto nemate pravo da svojatate.

Vratite gradu stadion na kome ne date da igraju rodjeni, a na kojem priredjujete "velicanstveni" vatromet povodom dana drzavnosti Republike Hrvatske, stadion kojeg su (to gospoda iz UEFA i OHR vjerovatno znaju) gradili Mostarci svojim rukama, zuljevima i srcima, a u dobrovoljnoj radnoj akciji koja svojevremeno bijase zatalasala cijeli grad i Hercegovinu.

Vratite meni moje drugove i jarane, Hrvate, Srbe, Bosnjake - eto vama ustasa, cetnika, mudzahedina...

Sticajem okolnosti, ovo slovo urednikovo je u preduzecu MOBIS isprintano u ranu zoru, taman kada se oglasavao spiker Radio-Sarajeva: Dobro jutro, dan se radja...

Domalo, na mostarskoj Tepi zabiljezih dijalog:
- Dobro jutro, ekselencijo! - Ibro iz Dubrava pozdravlja Matu iz okoline Opuzena.
- Svako jutro - dobro jutro, moj Ibro... moja federacijo, moja sekiracijo! - uzvrati Mate s druge tezge.

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Ahmet Ibukic - Imaginacija 2

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo