Ivo Mijo Andric
(Sarajevo)
LIRA |
| |
Koliko mostova.
Toliko pjesama.
U putopisima Evlije Celebije,
Ostade zanavijek zapisana,
Cesma Ibrahim-efendije.
O galebu sto lebdi iznad Vode,
Mnogi su pjesnici pisali stihove.
Bio i ostao simbol Slobode.
I neopisivost zelje njihove.
U distihonu pjevao Medzazija.
Pisao o cupriji Dervis-pasa.
U trecem stihu spominje Tabija,
Ponocnu svjetlost fenjerasa.
Allahu hvala i Bogu dragom,
Sto je pomirio obale s Neretvom
I darivao sijaca snagom,
A zeteoca bogatom zetvom.
Tece zelena vizija nade.
U ruci ibrik nosi Emina.
Da li to tresnja u Vodu pade,
Ili je lira Aleksina.
Ne suti Miso, zapjevaj i ti.
Ako ne Mostu, ono bar Kuli.
Tvoje su rime tanane niti,
Njihov smo zvuk s Rondoa culi.
I dok o Mostu iz duse pisem,
Osjecam kako Kapi romore.
To nad Mostarom jesenje kise,
Vjecitu pjesmu o Vodi govore. |
|
|
