o
Mostujte sa nama
Arhiva
Ahmed Moustafa - Vragolasti konji (1993)

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 106-107 (17-18 - nova serija)

Godina XXIV septembar-rujan/oktobar-listopad 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Elvedin-Edo Hanic
ORAO - PTICA KOJA NESTAJE
Ekologija - Agroekologija

Univerzitet "Dzemal Bijedic"
Studij za mediteranske kulture Mostar


Orlovi su vijekovima imali svoja stanista u hercegovackom kamenjaru. Po svom prirodnom nagonu, biraju teske i nedostupne litice golih kamenitih brda i planina. Sa tih nedokucivih visina, njihovom ostrom oku nije promicala ni najmanja promjena u prirodi.

Njihov slobodan let na velikim visinama sa kojih osmatraju prostor oko sebe, uvijek je plijenio paznju i divljenje. To su istinski gospodari visina, slobode i neporemecene tisine.

Nazalost, sudbina i ovih ptica postaje neizvjesna. To je vrsta koja nestaje i za koju mnogi prirodnjaci i mnoge institucije dizu glas za njihov spas. Projektom reintrodukcije orlova na nasa hercegovacka stanista, Bosna i Hercegovina se pridruzila evropskim zemljama visokih ekoloskih standarda za spas ovog istinskog higijenicara prirode.

Orlovi u Hercegovini

Prema istrazivanjima naseg poznatog ornitologa dr. Svjetislava Obratila iz Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, u Hercegovini su se gnijezdile tri odvojene kolonije ovog lesi nara:
- okomite litice iznad izvora rijeke Bune u Blagaju,
- kamenite litice planine Hrgud kod Stoca,
- kamenite litice u kanjonu rijeke Neretve kod Zitomislica.

Prilikom monitoringa u vrijeme gnijezdenja 1983. i 1984. godine, na ova tri lokaliteta, ustanovljena je populacija - velicine od 25 do 30 pari. Tada je registrovano i 14 aktivnih gnijezda. Od 1984. do 1988. godine, i 1991. godine kroz nesavjesne ekoloske incidente, postepeno su nestajale kolonije bjeloglavog supa - Gyps fulvus.

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) - ptica koja izumire
 
Jedna od njihovih najimpresivnijih kolonija je bila iznad Tekije u Blagaju. Prvi pisani podaci o recetnim kolonijama Gyps Fulvus u Hercegovini datiraju od 1885. godine. Svojim stalnim bitisanjem na ovim prostorima, oni su predstavljali pravi dragulj ovog grada i ovog pejsaza.

Njihov let iznad vrela, iznad tekije i namrgodjene litice gdje su se sudarala vremena, civilizacije i prirodni kontrasti, stvarali su posebnu idilu ovog grada. I nije nista neobicno sto se javlja nostalgija za ovim vremesnim "ikarima" kod svakog onog ko poznaje Blagaj od ranijih vremena.

Jednog novembarskog dana, suncanog i hladnog, u setnji od ribogojilista do Tekije sa gospodinom Dzevadom Handzar, direktorom istog preduzeca, rodila se ideja o reintrodukciji orlova na ova stanista. Po svojoj vokaciji prirodnjak, i zaljubljenik svoga grada, je istinski doprinio realizaciji ovog projekta.

Poceli su prvi kontakti sa spanskom brigadom "Extramadura" i njihovim tadasnjim zapovjednikom - generalom Miquel Simon Contreras, koji nije krio zadovoljstvo i spremnost da nam u tome pomogne. Slijedili su stalni kontakti, razgovori i korespondencija oko finalizacije programa, i ovom plemenitom covjeku dugujemo zahvalnost za realizaciju vracanja orlova na ova podrucja.

Agroekologija- introdukcija novih vocnih sorata

Posjeta Extramaduri nije bila samo vezana za ekologiju. Jednostavno nisam mogao ostati ravnodusan prema onom sta rade u poljoprivredi. Plantaze hrasta plutnjaka pokrivaju ogromne povrsine. Izvoz pluta u druge zemlje cini znacajnu nacionalnu stavku ove zemlje. Pored hrasta plutnjaka, pod nasadima maslina, smokava, tresanja su velike povrsine.

Ljubazni domacini su pokazali puno razumijevanja za nas interes oko poljoprivredne proizvodnje u njihovoj zemlji. Rado su se odazvali molbi i donirali nam po tri razlicite sorte: masline, smokve i tresnje. Ove sadnice se sada brizljivo opserviraju u rasadniku "BOR" u Bijelom polju i posluzice kao nove introducirane sorte za studente Studija za mediteranske kulture Univerziteta "Dzemal Bijedic" u Mostaru.

Zajedno sa ovim sadnicama, introducirano je i 20 komada mladih sadnica hrasta plutnjaka na ove prostore. Ukoliko se adaptiraju i budu sacuvane, to ce biti sigurno prvi primjerci ove alohtone biljne vrste na ovim prostorima.

Maslina je u ovoj zemlji jako cijenjena. Projekti za podizanje nasada maslina za proizvodnju ulja ili za konzervaciju se svesrdno finansiraju od Evropske zajednice. Cijeni se kao vrlo interesantana kultura sa agroekoloskog i zdravstvenog aspekta. Introdukcija masline i na nase prostore mora zasluzivati vecu paznju. Sada su na raspolaganju sortne selekcije koje mogu da podnose dosta niske temperature, i do minus 10 stepeni Celzijusovih.

Ovo je kultura vrlo skromnih zivotnih zahtjeva. Dobro podnosi susu, duboko se ukorjenjuje i moze da raste na zemljistima losijih bonitetnih vrijednosti. Dakle, jedan dio Hercegovine ima odredjene agroekoloske uslove za uzgoj ove kulture.

Na prostorima koja su podlozna eroziji, zbog dubokog ukorjenjavanja, pozitivno utice i na konzervaciju tla. Prostori iznad magistrale, zbog urbane izgradnje ozbiljno se narusavaju i postaju geo-stratigrafski nestabilna za grad Mostar. Osim toga, zbog inkliniranosti i mehanickog sastava ove pozicije su jako erodibilne. Stvaranje zelenog pojasa sa kulturama dubokog ukorjenjavanja znacajno bi konzerviralo i staticki stabiliziralo ovo podrucje. Zasto ne razmisliti i o podizanju "green olive's zone" ili alternativnoj sadnji odredjenog broja sadnica maslina kod gradnje novih kuca i formiranja okucnica.

Nasi domacini donirali su nas i sa 100 komada jaja japanske prepelice. Proizvodnja jaja japanske prepelice je vrlo popularna i preporucljiva kod lijecenja astmaticnih oboljenja, visokog tlaka, cira na stomaku, arterioskleroze i nekih drugih oboljenja.

Ova jaja koriste kod starijih iscrpljenih osoba, kod postoperativnih tretmana i kod djecije pothranjenosti, jer su bogata kalcijem, fosforom, gvozdjem te vitaminima A, B1, B2, aminokiselinama i drugim mineralnim sastojcima.

Putevi za nove donacije

Spanija je od 1980. godine jedna od najvecih donatora u Evropi kada su u pitanju zastita i odrzavanje mnogih animalnih vrsta. Svake godine, nekoliko desetina primjeraka razlicitih vrsta zivotinja se donira u razne zemlje: orlovi, sokolovi, africke gazele itd. Cijela Spanija ima koloniju od 30.000 primjeraka orlova i cini 80% ukupne svjetske populacije bjeloglavog supa i crnog orla.

Prvi orlovi - bjeloglavog supa - na spanskom jeziku poznati kao "buitres leonado" izvezeni su 1980. godine u Francusku i to 10 pari. Sest godina kasnije iz Extramadure, izvezeno je 12 pari u Italiju. U prosloj i ovoj godini, Ministarstvo za ekologiju Extramadure, doniralo je preko 50 pari orlova za Izrael. Nasa zemlja se u ovoj godini pridruzila evropskim zemljama koje dizu glas za zastitu zivotinjskih vrsta koje nestaju.

Nacionalne spanske novine "El Mundo" od 2. augusta 1998. godine, donijele su na jednoj stranici vrlo afirmativan tekst o projektu reintrodukcije orlova u Bosnu i Hercegovinu.
Put u Extramaduru

Dvanaestog marta 1998. godine, iz vojne baze "Ortijes" poletjeli smo velikim transportnim avionom "Herkules" za Spaniju - Extramaduru. Ova mala drzavica, sada ima najbrojniju populaciju orlova na planeti. Granici sa Portugalom i po mnogo elemenata podsjeca na nasu Bosnu i Hercegovinu. Prvi utisak je, da je to zemlja sa visokim ekoloskim standardima, i razvijenom poljoprivredom. Ogromna prostranstva zasadjena sa hrastom plutnjakom, maslinama, smokvama, tresnjama i drugim mediteranskim kulturama. Velike povrsine su pod prirodnim pasnjacima, kojima tumaraju ogromna stada ovaca, koza i goveda. Sve je besprijekorno cisto, i sve je pod kontrolom kada je u pitanju ekologija.

Impresionira njihova briga prema svemu sto cini zivi svijet prirode. Strogo se kontrolisu svi zahvati u prirodi. Svi njihovi parkovi, rezervati, slobodni prostori su pod stalnom kontrolom ekoloskih inspekcija.

Posebnu brigu posvecuju cuvanju i odrzavanju pticijeg fonda. Registruje se brojnost populacija, broj gnijezda, broj mladih, ugibanja, incidenti sa ranjavanjem ili ispadanjem iz gnijezda i ostalo. Svakodnevno su na terenu patrole sa mocnim teleskopima i fotoaparatima, i tako se registruju eventualne promjene u gnijezdima, stanistima, jatima itd.

Mladi ptici koji ispadnu iz gnijezda, brizljivo se kupe i nose na posebne specijalizirane klinike za njihovuz rekuperaciju. To su zaista moderne klinike, sa opremljenim hirurskim salama, sa stacionarima za njihov postoperativni tretman. Uz svaku kliniku, postoji i mala farma, u kojoj se uzgajaju razlicite zivotinjice za njihovu ishranu i postoperativni oporavak (misevi, kunici, gliste, razliciti insekti itd.).

Sponzori su pokazali veliko respektiranje prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima. Znaju za minuli rat i brojne tragedije, traume i teskoce koje je donio. Kao profesionalci, znaju i za migracije mnogih zivotinjskih vrsta sa iskonskih stanista u druge zemlje, zbog ratnih desavanja. Nisu krili zadovoljstvo, sto se Bosna i Hercegovina pridruzila zemljama visokih evropskih ekoloskih standarda u spasavanju zivotinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje. Cijela posjeta je bila popracena televizijskim emisijama o BiH, o projektu i o novim spanskim gostima u nasoj zemlji.

Uspjesnom realizacijom ovog projekta, otvaramo puteve i mogucnosti za nove ekoloske i poljoprivredne projekte. Na potezu smo mi, i od nas zavisi da li, uskoro mozemo vidjeti u nasim prostorima prekrasne spanske paune, muflone i druge zivotinjske vrste. Isto tako, vazi i za poljoprivredne programe oko introduciranja vrijednih mediteranskih vocnih vrsta.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Ibrahim Novalic - Sipci i tepsija

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo