Mesa Selimovic
BOSNA |
Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj
medji, uvijek neciji miraz. Stoljecima mi
se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo
znati ko smo. Zivimo na razmedju
svjetova, na granici naroda, uvijek krivi
nekome. Na nama se lome talasi istorije
kao na grebenu.
Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac
sto ga je bujica odvojila od majke pa
nema vise ni toka, ni usca, suvise malen
da bude jezero, suvise velik da ga zemlja
upije.
Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom
zastavom jer svoju nemamo.
Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad
odsluzimo.
Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju
mrtvaju i necemo iz nje, a sve se placa
pa i ova ljubav.
Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i
u tome je nasa nesreca. Kakvi su ljudi
Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na
svijetu, ni s kim se istorija nije tako
posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono
sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo
postali ni nesto drugo. S nejasnim
osjecajem stida zbog krivice i
otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a
nemamo kad da gledamo unaprijed.
Nesreca je sto smo zavoljeli tu svoju
mrtvaju, pa necemo iz nje, a sve se
placa, pa i ta ljubav. Zar smo mi
slucajno tako pretjerano mehki i surovi,
raznjezeni i tvrdi.
Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao
jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti,
zasto?
Zato sto nam nije svejedno. A kad nam
nije svejedno znaci da smo posteni. A kad
smo posteni, svaka cast nasoj ludosti. |
|
