Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 211 (122 - nova serija)

Godina XXXII juni/lipanj 2007.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Salko Šarić
Pozorišno slikarstvo

U mostarskom Centru za kulturu 16.05.2007. godine otvorena je izložba pod nazivom Scenografsko-kostimografska rješenja za predstave Narodnog pozorišta u Mostaru. Na izložbi su predstavljeni radovi 19 autora, a izložba je upriličena povodom 13. godišnjice djelovanja Centra za kulturu.

Za pozorišno slikarstvo može se reći da je jedno od starijih grana primijenjene umjetnosti. Njime su se bavili mnogi istaknuti slikari, naprimjer, u bivšoj Jugoslaviji Jovan Bijelić. I u slikarnici mostarskog Narodnog pozorišta susrećemo brojne akademski obrazovane slikare koji su se bavili scenografijom, kostimografijom ili oslikavanjem scene. Evo samo nekih imena: Mirko Kujačić, Aurelija Branković, Drago Bušić, Pavle Vojković, zatim Mostarci, Mladen Soldo, Mustafa Ico Voljevica, Jusuf Nikšić, Krešimir Ledić i Dobrivoje Bobo Samardžić. Svi oni dali su svoj doprinos razvoju scenografsko-kostimografskih rješenja za scenu mostarskog Narodnog pozorišta, koja su kao u svakom teatru, bila rezultat različitih kompromisa gdje je odlučujući bio – ukus.

Prolazeći kroz mnoga iskušenja, krajem XIX i početkom XX stoljeća, scenografija i kostimografija krči sebi put prema modernim zamislima pozorišnog spektakla. Pozornica dobija karakteristiku istinitosti. Neoklasični principi naturalističke i historijske tačnosti se zadržavaju ali se prilagođavaju novoj želji za umjetničkom slobodom, interpretacijom i nezavisnom individualnom maštanju. Odbacuje se zastarjela imitacija, teži se ka individualnim istinama i oživljavanjem historije. Scenografsko-kostimografska mašta je u skladu sa poetskim i muzičkim ritmom teksta. Izgrađuje se novo osjećanje koncentrirano na slikarski efekat i osvjetljenje. Sve to se koristi za sadržajno opisivanje scene. U to vrijeme repertoar je favorizirao tradicionalno historijska djela kostime pretvarajući scenografiju, a i kostime, u fantastičnu transformaciju slikarskih formi. Dokumentarna rekonstrukcija scenske postavke bogatija je u detaljima nego u emocijama. Često se događalo da scenska postavka nije uspijevala da se oslobodi pikturalnog, ali je uvela ideju stvarnog prostora.

Mirko Kujačić: Rješenja maske za ulogu Zuazola, španjolski oficir u predstavi ”Montserat” E. Roblesa Narodnog pozorišta u Mostaru, 1953. godine.

Mirko Kujačić: Rješenja maske za ulogu Zuazola, španjolski oficir u predstavi ”Montserat” E. Roblesa Narodnog pozorišta u Mostaru, 1953. godine.

Scenografsko-kostimografska rješenja na sceni mostarskog Narodnog pozorišta u osnovi su dugo zadržala mnoge recidive manira međuratnog repertoarskog pozorišta, preraslog u artificiranu arhitektonsku monumentalnost. Vremenom su se na sceni ovog teatra mogle uočiti tendencije savremenijih pravaca pozorišne scenografije i kostimografije koja su zalazila u prostor inovacija i gdje su se mogle zapaziti osnovne stilske cjeline: apstraktni simbolizam i prostorni funkcionalizam. Pored otvorenosti prema stilskim traganjima savremenog teatra u domenu scenografije i kostimografije primjetna su bila stremljenja pojedinih scenografa i kostimografa da sa velikim žarom učestvuju u tehnološkom eksperimentu svog vremena, koristeći sva sredstva ekspresije omogućena tehničkim novinama. U prvom redu to su osvjetljenje i netradicionalni materijali. Valja napomenuti da je Narodno pozorište u Mostaru brzo po osnivanju osposobilo veoma plodonosne slikarske radionice za izradu pozorišne dekoracije, rekvizite, scenskog namještaja i za slikanje pozorišnih zavjesa, prospekata, rikvanda, šumskih i enterijerskih sufita. Slikani su recimo, saloni u rokoko bidermajer stilu kao odaje i građevine renesanse ili Vizantije i slično. U tim radionicama mogle su biti izrađene sve vrste dekoracija, ukrasa, perika i kostima svih epoha i stilova, kao i kompletna oprema određenih predstava. Zato se sa ponosom na plakatima i afišama premijernih predstava isticalo ”dekor i kostimi izrađeni u vlastitim radionicama”. U ovom teatru kao scenografi i kostimografi bili su uposleni: Mirko Kujačić (1951-1952.), Aurelija Branković (1953-1957.), Dobrivoje Bobo Samardžić (1955-1961.), Đuro Termačić (1956-1963.), Dušanka Radosavljević Jovanović (1957-1959.), Pavle Vojković (1963-1966.), Danilo Rešetar (1954-1993.) i Zorica Jovanović (1970-1971.). Pored njih u 332 premijere ovog teatra, od osnutka do danas, kao gostujući scenografi i kostimografi bilo je angažirano za scenografiju 70 a kostimografiju 69 umjetnika.

Za našu izložbu odabrali smo 19 autora uz napomenu da kompletna dokumentacija scenografsko-kostimografskih rješenja za predstave ovog teatra nije sačuvana. Naime, veliki broj mapa sa ovim rješenjima uništen je u ratu 1992-1995. godine.

* * *

Na izložbi su zastupljeni ovi autori: Miše Račić, Nikolaj Morguljenko, Mirko Kujačić, Paul Schneider, Aurelija Branković, Helena Uhlik-Horvat, Živorad Kukić, Dušanka Radosavljević-Jovanović, Zulfikar Zuko Džumhur, Drago Bušić, Danilo Rešetar, Pavle Vojković, Memnuna Ćurić, Mustafa Ico Voljevica, Evgenija Dimitrijević, Vanja Popović, Slavica Lalicki, Svetlana Visintin i Helena Volfart-Kojović.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-07-11

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden