|
Travnikova riječ odleži pola vijeka.
Ali kad se kaže, prava da se kaže,
Važno da iz praznog punoća te čeka,
I da riječ po riječ u vječnost se slaže.
Travnik zna da šuti i kad ti obeća,
Lažnom nadom ne voli on da čegrta,
Na tvrđavi te sačeka iznenadna sreća
S rukama minareta poduprta.
Čekanje te ovdje nikad ne prevari,
Mudrost bar do sutra mora da odstoji,
Neki novi vidik uvijek te ozari,
Beznađe ovdje ne sm’je da postoji.
Travnik čitav nastao od buketa riječi,
Metafore voda, kamena i trava,
Punoćom, a ne prazninom voli da zveči,
Jači od svih strahova i od zaborava.
|