|
Zheljku
Gastajbarter, i on,
U, nazovi, ”nashem” Begeshu.
”Nazovi”, jer, tamo,
Stubokom
Nesretan, iako vrijedan, radin,
Prilichno bogat.
Sam sa jednom Anom
I dvjema cukama.
Usamljen.
A znali smo to, obojica,
Kad nas je ratovan zatek’o,
Zaskochio,
Skroz-na-skroz rastochio,
Kad nas je,
Onomad
Iz rodnih kuc'a
”Humano” preselio.
Iz rodnijeh kuc'a
(a bjeshe to: kuc'a do kuc'e)
iz gnijezda nashih,
iz nashih dragih nula,
u koje je tako lijepo lec'i,
i, kao od mira onesvjeshten,
duuuboko usnuti.
Prvi rodjaci,
Josh malo pa brac'a,
A, kako godine teku,
Sve vishe brac'a po nevolji,
Krvni,
U krvi tudjoj, prolivenoj,
Kameni
Rodijaci.
|