|
Kako su naumili, uradishe. Obidjoshe svu okolinu. Golemu livadu gdje krave pasu, dodjoshe i do dijela koji siju, pa do kukuruzishta, ali nigdje Share.
Vratishe se. Malo poprichashe, shta bi joj se moglo dogoditi, pa legoshe.
Prodje noc' nemirna svakom od njih. Chim puche zora, podizashe se i krenushe u potragu Sulejmen i Omer. Munira osta da namiri krave i sitnu stoku.
Obishli su shta su stigli. Ako bi naishao koji od komshija pitaju za kravu, nisu li vidjeli. Ali, uzalud! Zadjoshe u shumu, zajedno ne razdvajajuc'i se. Ako neshto naidje bolje da su skupa.
Nisu mogli da vjeruju koliko su podruchje obishli, a junice nema. Pola dana je proshlo i odluche da se vrate.
Sutradan ispustishe opet krave i ostalo za pashu, kao i obichno.
”Sve mislim, da c'e ih prvoteljka”, kako su joj znali tepati, ”chuti, pa ic'i prema njihovom glasanju, ako nije daleko zalutala”, reche Omer, ispushtajuc'i stoku.
Po kuc'i i njivi su se nastavili poslovi. Mnogo posla, kratak dan. Brzo im prodje trijebec'i njivu i sabirajuc'i klasuru.
Kako god, i shta god rade, tako misle na Sharu i prichinja im se da je chuju. Malo se izmaknu, pa proshetaju okolo, ali nishta. Izidju na uzvishicu odakle se vide goveda, pa pogledaju i prema shumi. Uzalud.
Proletjeshe u nadi, potrazi i radu nekoliko dana. Chitava hefta.
Hajvani se sami vrate kuc'i, a oni trk u shtale da vide. Nema prvoteljke Share.
”Sad je vec' neshto golemo moralo da joj se dogodi. Ponajprije bi mogla zalutati duboko u shumu, shto je i opasno, ili naishla na kakva lopova”, uzdahnu Omer.
”Ma ja bi, vala Omere, da mi ovako svo troje josh jednom krenemo prema shumi. Ako je zalutala duboko, ponijec'emo motke, shta znamo, ima ruzhne divljachi”, reche Munira.
Nije trebala dugo da ih nagovara. Krenushe. U rukama Omera i Munire kratak debeo kolac, a Sulejmen izmedju njih. Pravo u shumu. S pochetka se i moglo hodati, a shto dublje, to se isprepletale ostruge i loze o drvec'e, pa tezhe. Shto rukama, shto motkama, krchili su pred sobom.
Sprijeda sitnije drvec'e, neshto ljeljka i shiprazhja, a shto dublje, sami hrast i bukva. Izdiglo se drvec'e kao da hoc'e da dotakne nebo i saplelo granje. Vec'ina se vec' oslobodila lishc'a.
Iako je sunce visoko na nebu, tama i mrak vlada gustom skoro neprohodnom shumom. Ni ptice se ne chuju.
Gledaju se svo troje, pa pogledom pitaju, bi li se vratili.
Poshto niko nije izgovorio tu rijech, nastavishe.
Po Omerovoj ocjeni nadjoshe se u pola shume, okruzheni debelim stablima, tishinom, silnim opalim lishc'em i od svega pomalo strahom. U ovu shumu zalazilo se samo kad bi se trebalo posjec'i drvo u vele-vakta. Tada bi krenulo po nekoliko ljudi sa sjekirama.
U tishini, napola uspavane shume zachu se s lijeve strane kako s visine pada voda. Krenushe prema huku. Znali su da ima bistar ko suza potochic', koji je skakao sa omanjeg brda. Ako mu mozhesh pric'i i napic'esh se chiste vode. Znalo se za tu vodu, ali nije bila pristupachna.
Trebalo bi sic'i niz jednu stranu, pa se opet uspentrati do njega.
Pridjoshe. Ukopashe se od chuda i istovremeno obradovashe. Nedaleko od vode, niz drugu padinu, pod golemim stablom krava, a tele sisa. Odmah se moglo od oka ocijeniti da je teletu otprilike hefta. Shara u malom izdanju.
Brzo sletjeshe niza stranu prema kravi, spushtajuc'i se plaze niz lishc'e. S ledja gledajuc'i kao da se Shara naslonila na veliko drvo glavom. Mirno stoji, nepomichna, da bi tele moglo dojiti. Josh vishe se skamenishe kad dodjoshe pod drvo i ugledashe prizor. Shara pritisla rogovima vuka uz stablo. Vuk mrtav, ona otanjala od oteljaja, a vjerovatno i gladi. Vidljivo suha. Tele zhivahno, nije se ni uplashilo, samo udara glavom o vime i doji.
Pritrchashe da je izbave iz tog polozhaja.
Munira prihvati tele. Omer rukama Sharu za rogove koji su se malo zabili u drvo, Sulejmen spreman, za svaki sluchaj, da mlatne motkom vuka.
Kako pomache kravu, zagrlivshi je oko vrata, vuk trehnu u ono lishc'e. Nije trebalo ni gledati ga.
Svi prihvatishe kravu da je zaokrenu, izmorenu, iznemoglu. Ona iskliznu iz njihovih ruku. Lezhe na zemlju, povukavshi za sobom Omera.
Pokusha Omer i Sulejmen da je podignu, a ona baci pogled prema Muniri i teletu, i izdahnu na Omerovim i Sulejmenovim rukama, dok su je josh milovali.
|