|
Gokhan Cengizhan (Turska)
Sova na mom ramenu
Iz velikih dubina istiche blato
Gore su djeca razigrana poput talasa
Shake su nam pune oblutaka, dajemo ih nemirnim vodama na brojanje
Dva, tri, josh vishe
Poput slijepih krtica koje nisu vidjele svjetlost dana
Ponovo smo na toj nevinoj zemlji
Neprikosnovena charolija blagosilja moju nevinu mladost
Jedna sova na mom ramenu, plache jer sam navodno pobjedjen
Srushi se moja dobronamjerna kulo!
1982
Juan Octavio Prenz (Argentina)
Korijeni
Govorimo jednim jezikom koji nam je
neko donio
iz nekog dalekog vremena i
prostora.
Mozhda se sjec'amo boje usana i glasa
darovatelja ili napadacha.
Svijet je pun nositelja jezika,
kako ih prepoznati?
Izopacheni ideologijama i povijestima,
u darove pretvaramo nametnute
stvari,
ljupko ih mijenjamo,
(da bi spasili neku staru krivicu?)
da bi i mi imali pravo
da budemo
darovatelji.
S talijanskog: Irma Hibert
Barbara Korun (Slovenija)
Bijeli bikovi
otvorim prozor
i u sobu banu
bijeli bikovi noc'i
ona
poput tamne sjene
spi
njena kola je hladno
holandsko platno
u svakom chvoric'u
luna se skriva.
svilena je njena kozha
kada se stopi
barshunast njen shiprag
ugiba se poda mnom
shumska mahovina njenog spola
prime me usta
vir cvjetne vode
jezikom crtam
ishlapljive chipke
medju njene pupoljchic'e
zasljepljujuc'e bijel krajolik
izgubljena putnica
kako shushti i pucketa
crnina kose
vrh jezika
dotakne opnu nesluha
zabruji struna nerijechi
Simone Trieder (Njemachka)
Thomas Hartmann
Zrnje zhita za doruchak
Kakva charolija lezhashe
negda preko ovog mjesta
na kom sad ova plastichna doza
iz supermarketa zjale hvata
Ovdje je mislim stajalo
grmlje zóve
Mi bismo se
prahom sa
resa cvasti
napuderisali u grofove
vilenjaci nas peckali
vrbovim shibama
zelenim i plavim
Kazhe se
oni se vrac'aju —
Hiljadugostruko se krevelje
sa pakovanja zrnja zhita.
Orsolya Kalász (Madjarska)
Gundjati pod shljivom
Na granama uspomena.
Premec'u me u ovo godishnje doba
”premec'e me u jedan drugi ljetnji san”
koji jog nedavno bjeshe plod mog govora,
tek toliko, nishta vishe,
tek u vidu poredjenja.
Kao da su me noc'as
ovdje okachili,
neobichna je moja sjenka pored stabla –
kao da me sve to nechim dotiche.
Kao shto mi je jutros,
mozhda zbog vrta, zbog drvec'a
i mozhda zato shto je ubrzo prestala kisha,
ali duvao je vjetar, toliko prijalo
da gundjam pod shljivom –
”nishta nije stvarno, sve je dozvoljeno”.
S madjarskog: Arpad Vicko
Kent Johnson (SAD)
Bagdad
Oh, mala kruno od zheljeza izlivena po liku imamovom,
shta radish u drushtvu ovih uzharenih inspektora i pekara?
I mala zagorjela vechero na stolu postavljena
(i hrskava djevojchice sa maramom obuchena za shkolu),
shta radish pored ove lopate za djubre,
cvrchish kao kockice leda u rushevinama malog muzeja?
I mali skelete banke po kom padaju pahulje od novca,
zar jog ne mogu podic'i svoje obveznice za bebu?
Laku noc' mjeseche,
laku noc' sokne i satovi s kukavicom.
Laku noc' male noc'ne posude i korito tamo gdje je nekad bila gostiona
(urna skrshenog ponosa),
shta radite pored ovih malih kolica
pored nekoliko pechenih kokoshki?
I vi, smijeshni tochkovi shto se okrec'ete na poshtarevom kamionetu,
kamionetu sa prahom pisma male hrskave djevojchice sa maramom obuchene za shkolu,
zashto lichite na americhke eksperimentalne pjesnike koji ne idu nigdje
na malim biciklima za vjezhbu?
Laku noc' utezi i baletanke
pod gipsanim svodovima Sadamove muzichke dvorane.
Laku noc' mjehure Helen Vendler i vrchu iz Tenesija.
(mada ne znam otkud ovo u Bagdadu?)
Laku noc' pocrnjeli ibisu i par kljucheva.
Laku noc', laku noc'.
(I mala dzhamijo, kao konzerva prstom otvorena, shto si se isto kao i tvornica muholovki razletjela u paramparchad, pokrivajuc'i oblik chovjekoliki oblik
(dzhamija): on posrc'e niz Aveniju muchenika. Zar je vazhno ko govori, on mumlja i mrmlja, glave pomalo u plamenu. Laku noc' i tebi.)
Laku noc' mjeseche.
Laku noc' siroti ljudi koji de naslijediti mjesec.
Laku noc' prva izdanja Das Kapitala, Novum Organuma,
Simbolichke slichnosti izmedju poetskih blogova i naftnih izvora,
i Kurana.
Laku noc' niko.
Laku noc' gospodine Kent, laku noc', jer uskoro se morash
probuditi i protrljati ochi i shvatiti da si mrtav.
S engleskog: Azra Radaslic'
Ivo Mijo Andric'
Sarajevska c'uprija
Tu gdje su jarci ukrshtali rogove
dok su mostili dvije obale,
danas pjesnici stihove govore
da se vremenu proshlom zahvale.
Tu se jog vide tragovi putnika
koji su Bosnom vazda hodili,
dobrih Boshnjana i namjernika
shto su Bashcharshiju lijepu pohodili.
Kozja c'uprija na pragu Saraja
prozhivjela je burna stoljec'a,
u srcu moga zavichaja
gdje se radjaju zime i proljec'a.
Kamo god idem kroz vedre misli
protjechu slike Sarajeva,
i zhubor Miljacke ispod c'uprije
u dushi mojoj sevdahom pjeva.
Zhivi i rasti najljepshi grade
na srec'u ljudi koji to vole,
neka se nove c'uprije grade
i ratne rane neka ne bole.
Mjeseca maja dvije i sedme
iznad Benbashe, pod Trebevic'em,
druzhba je pjesnichka chastila zhedne
lirskim nektarom – bozhanskim pic'em.
Sarajevo, maja 2007.
|