|
Ti moraš znati u svakoj zvjezdanoj noći
Koliko vrelih suza teče niz zvijezde?
Zašto je zelena trava u tamnom Bulgaristanu
Uskratila vazduh nemoćnoj rijeci.
Ti moraš znati čiji je krik upravo sada
Zaparao svod plavetnog neba!
Zašto je ptica s hranom u kljunu
Mrtva pala pred svojim gnijezdom.
Ti moraš znati da si mi brat
Kojem je Bog dao sudbinu lakšu
Da sam sve grijehe tvoje slave
Otkajao dvaput s djecom tek rođenom.
Ti moraš znati da sam umirao dvaput,
Ustajao, od zla ginuo;
Da je od mog lika ostala samo sjenka
Nedorečene nade i ljubavi.
Ti moraš znati da mene više nema
U raskošnim vrtovima mirisnih akasija.
Moja je kuća na vrhovima oštrih sablji
Najsretnije utočište slijepih dječaka.
|