|
Čovjek kao oblak,
je jak.
Iz ničega se stvori.
Uzalud se bori.
Raste i veći je,
a prema nebu mal ostaje.
Raste, grmi,
sijeva, crni,
prijeti, kiši
i poslije svega
se stiši.
Nebo je plavo, neosvojivo.
Oblaka, kao da nije nikada ni bilo.
Čovjek kao oblak,
je jak,
a ipak samo zrak.
|