Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 208 (119 - nova serija)

Godina XXXII mart/ožujak 2007.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Ahmed Mehmedović
Ulema (učeni ljudi)
mostarske porodice Ćemalović

I mostarska alimska porodica Ćemalović potvrđuje izreku: ”Ne kaži se u Mostaru učen!” Taj grad je u prošlosti bio na glasu kao grad učenih ljudi. Tom imidžu doprinijeli su i Ćemalovići. Najistaknutiji alim ove porodice bio je hafiz Derviš Muhammed-efendija, imam, mutevellija i kaligraf. Znamo za najmanje još jednog hafiza Ćemalovića i jednog kaligrafa, odnosno prepisivača rukopisa. U Travniku je živio muderris Ahmed-efendija Ćemalović i njegov sin Abdullah-efendija, katib. Ćemalovići su inače bili ugledni građani Mostara, među kojima je bilo i mutesellima – upravnika grada. Ime jednoga od njih uklesano je na kuli kod Starog mosta. Radi se o tarihu koji se i sad vidi u unutrašnjosti ove kule iz 1821. godine o njenoj obnovi, a sentenca o mutesellimu glasi ovako:

”Nadzorništva gradnje svesrdno se prihvatio mostarski mutesellim Mustafa-aga Ćemalović”.

Izgleda da su Ćemalovići živjeli i u Blagaju kod Mostara. Tamo je, u velikom haremu, ukopan Omer-aga Ćemalović. Bilo ih je i u Travniku gdje su, vjerujemo, doselili iz Mostara.

Ahmed-efendija Ćemalović

Ahmed-efendija Ćemalović, sin Muhammeda, muderris, rođen je, vjerovatno, u Mostaru oko polovine 18. stoljeća. S obzirom na to daje bio muderris morao je imati visoko obrazovanje. Bio je muderris Lončarice medrese (Tekijske, Elči Ibrahim-pašine) u Travniku. Na dvije-tri godine prije njegove smrti u istu medresu stigao je iz Mostara i Derviš Muhammed-efendija Korkut. Možda je baš Ćemalović pozvao Korkuta u Travnik kada je osjetio da mu treba zamjena.

Ahmed-efendija je imao sina Abdullah-efendiju koji je dugo godina bio katib. Ahmed-efendija je umro u Travniku 1826/27. godine i ukopan u mezarju kraj Lončarice džamije. Nad njegovim mezarom i danas se nalaze kameni nišani sa dva tariha, jedan u stihu, a drugi u prozi, na turskom jeziku. Uzglavni nišan je sa mušebek-turbanom što je znak učenosti. Evo kako glase oba tariha, prvi je oštećen:

On (Allah) vječno je živ!
Ah, šteta, što Ahmed-efendtja Kemal-zade,
Što mu znanju i pobožnosti premca ne imade,
– A što je opet Božija dobrota i plemenitost –
Ode sa Ovoga svijeta i naseli se u vječnost.
(…) Bože, nastani ga u vrtu rajskom.
Iz visokog svijeta neviđeni (glas) tarih mu prozbori:
”Duši Ahmed-efendijinoj neka Allah (vrata milosti otvori).”
Godina 1242. (1826/27.)

S druge strane nišana uklesan je ovaj tarih u prozi:

On (Allah) vječno je živ!
Merhum, Allahovom oprostu potrebni, časni muderris,
Ahmed-efendija, sin Muhammeda. Neka mu Allah oprosti (grijehe).
Godina 1242.

Abdullah-efendija Ćemalović

Abdullah-efendija Ćemalović, sin Ahmed-efendije, katib, rođen je pred kraj 18. ili početkom 19. stoljeća u Mostaru ili Travniku gdje mu je otac dugo godina bio muderris. Kao sin muderrisa i on je krenuo putem nauke i obrazovanja. Ne znamo koju je medresu završio niti da lije išao kud na studije. S obzirom da je bio katib, vjerovatno u službi bosanskog valije, sigurno je imao visoko obrazovanje. Kako stoji u njegovom tarihu dugi niz godina je služio kao katib. Umro je 1878/79. godine i ukopan pokraj oca u haremu Lončarice (Tekijske) džamije u Travniku gdje su mu se kameni nišani do danas očuvali. Uzglavni nišan je sa ulemanskim turbanom ispod koga je, u stihu, lijep tarih na turskom jeziku kojeg je spjevao pjesnik Halim (vjerovatno šejh Abdulhalim Sikirić):

Neka je slavljen Onaj koji je jedinstven u moći i vječnosti.
Koji je Svoje robove stavio na kušnju u smrti i prolaznosti,
Abdullah-efendija se najzad za vječnost odluči,
Neka vječno Živi i vazda Budni duši njegovoj milost pokuči.
Merhum je razboriti sin Ahmed-efendije Kemal-zade,
Dugo godina bio je katib i vjerno služio Carstvu, neka se znade.
Konačno mu je prispio glas: ”Vrati se!”,
Ostavi prolazni svijet, uđe u sigurnu kuću, i spasi se.
Halime, Ruhi-kudus potpuni tarih mu je rekao:
”Abdullah-efendiju u vječnost Istiniti je primio.”
Godina 1296. (1878/79.)

Hadži-hafiz Derviš Muhammed-ef. Ćemalović

Hadži-hafiz Derviš Muhammed-ef Ćemalović rođen je u Mostaru 1824. godine. Tu je pohađao mekteb i medresu, ali i hifz. Ne zna se koju je medresu pohađao niti pred kim je završio učenje Kur’ana napamet. Po okončanju školovanja posvetio se imamskom pozivu. Za imama Tabačice džamije u Mostaru postavljen je dekretom iz 1855, godine, iako nije bio okončao školovanje. Na hadždž je išao 1867. godine. Hadži-hafiz Derviš Muhammed-ef pominje se u drugom izvoru kao imam Tabačice i Neziragine džamije od 1878. i 1887. godine. U Proračunu vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889. hafiz Ćemalović se navodi kao mutevellija Tabak-hane vakufa (Tabačice džamije). Ovaj vakuf se tada sastojao od jednog dućana i jedne odaje. I danas se u sastavu te džamije nalazi dućan u kome se prodaju suveniri. Izgleda da je hafiz. Ćemalović tada bio i imam i mutevellija ove džamije. Bio je poznat u Mostaru kao ”Arap-hodža”. Umro je 1890. godine i ukopan u haremu Derviš-pašine džamije u Mostaru. I on spada u mostarske vakife. Svojom oporukom od 17. zu-l-ka’deta 1299. (1882.) godine, uvakufio je 1677 groša i, između ostalog, odredio da se od ovog iznosa podijeli 100 groša njegovim kmetovima. Bio je to znak njegove nesumnjive plemenitosti.

Hafiz Ćemalović spada u značajnije mostarske kaligrafe i prepisivače rukopisa. Sačinio je najmanje dva rukopisa Kur’ana (jedan je sačuvan) i jedno obimno hadisko djelo. Po svoj prilici on je prepisivač i jednog rječnika. S obzirom da je od prvog do posljednjeg, nama poznatog, njegovog rukopisa prošlo 19 godina, smatramo da to ni u kom slučaju nisu bili njegovi jedini rukopisi, moralo ih je biti mnogo više, ali nam se nisu sačuvali. Istine radi moramo navesti činjenicu da je Hasandedić mislio da se u ovom slučaju radi o dvojici različitih hafiza i kaligrafa: hadži-hafiz Derviš Mehmed Ćemalović i hadži-hafiz Muhammed-efendija Ćemalović. Imena Mehmed i Muhammed pišu se na isti način, a Derviš je bilo njegovo drugo ime. Na stotine je primjera da su ljudi nosili po dva imena. Upoređivanjem rukopisa, vremena u kome je djelovao, džamija u kojima je imamio i titula hadži i hafiz lahko je ustanoviti da je riječ o jednom te istom čovjeku.

Prvi njegov rukopis predstavlja rukopis Kur’ana, nastao 1860. godine, a nalazi se u Zbirci orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca, br. 255. Rukopis Kur’ana sačinjen je lijepim, vokaliziranim nash pismom na 592 stranice manjeg formata. Tekst je uglavnom pisan crnom tintom, uokviren debljim zlatnim linijama, a na prvim dvjema stranicama nalazi se lijep i dopadljiv `unvan u boji. Papir je žućkast, a koričenje tvrdo. Na kraju rukopisa nalazi se bilješka da je ovo drugi primjerak Mushafa kojeg je prepisao Hafiz sejjid Muhammed Derviš Kemal-zade al-Mostari.

Drugi rukopis rađen rukom ovog kaligrafa čini djelo Aš-Šifa ’bi ta’rif huquq al-Mustafa, zbirku hadisa o životu vjerovjesnika Muhammeda (s), autora Abu al-Fadla `Iyada ibn Musaa al-Yahsubija as-Sabtija (u. 1149.), na arapskom jeziku. Ovaj je rukopis sačinjen 1879. godine, a čuva se u Arhivu Hercegovine u Mostaru, R-136. Ispisan je lijepim, nevokaliziranim nash pismom na 512 stranica srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a poglavlja crvenom tintom, obrubljen crvenom linijom. Papir je bijel, a uvez kartonski.

Po našem sudu on je 1853. godine prepisao rječnik našeg autora Muhammeda ar-Rumija al-Bosnawija Subha-i sibyan. Ovaj rukopis je urađen lijepim nash pismom, a čuva se u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, br. 1394. Tu se ovaj kaligraf potpisao kao Derviš ibn hadži-Mustafa Kemal-zade (Ćemalović). Kao što nam je odranije poznato Derviš je njegovo drugo ime. Na ovaj način smo mu saznali i za ime oca – hadži-Mustafa.

Sejjid hadži-Osman-ef. Ćemalović

Sejjid Hadži-Osman-ef., sin hadži-Mustafe, mostarski je kaligraf i prepisivač rukopisa iz druge polovine 19. stoljeća. Nedostaju podaci o njegovom školovanju i kasnijem angažmanu, u svakom slučaju pripadao je staležu uleme. Sudeći prema rukopisu bio je obrazovan čovjek. Pošto jedini njegov sačuvani rukopis predstavlja molitvenik da se zaključiti da je bio pobožan čovjek i da je uživao u zikru.

Hadži-Osman je 1882. godine prepisao popularni An’am (Molitvenik) za koji nije naveden autor, na arapskom jeziku. An’am je ispisan lijepim, vokaliziranim nash pismom, na 264 stranice manjeg formata. Tekst je pisan crnom, a riječi Allahumme crvenom tintom. Stranice su obrubljene debljom zlatnom linijom. Papir je žućkast, a uvez kartonski, dotrajao. Na kraju rukopisa nalazi se bilješka: Prepisao sejjid hadži-Osman Kemal-zade, sin hadži-Mustafin 1300. (hidžretske) godine. Rukopis se čuva u Arhivu Hercegovine u Mostaru, R-428. Kaligraf ovako lijepog rukopisa sigurno je prepisivao i druga djela, ali nam se njegovi rukopisi nisu sačuvali.

Možda je sejjid hadži-Osman-efendija brat hafiza i kaligrafa Derviša Muhammed-efendije Ćemalovića.

Hafiz Mustafa-ef. Ćemalović

Hafiz Mustafa-ef. Ćemalović mostarski je alim iz prve polovine 19. stoljeća. Nema podataka o njegovom školovanju niti pred kim je izučio i položio hifz. Svakako je završio mekteb i jednu od mostarskih medresa. Po okončanju školovanja radio je kao imam. Bio je imam i hatib Derviš-pašine i hadži-Ali-bega Lafe džamije. Ubraja se u mostarske vakife, jer je oporučio po 22 dukata (žute madžarije) za tri mostarske džamije: Kotlevijinu, Zirainu (Aršinovića) i hadži-Ali-bega Lafe. Umro je negdje početkom 20. stoljeća i ukopan u haremu Derviš-pašine džamije u kojoj je službovao kao imam i hatib i čiji je jedan od vakifa bio. Moguće je da je ovaj hafiz sin hadži-hafiza Derviša Muhammeda Ćemalovića pred kojim je, možda, i hifz završio, i po djedu dobio ime.

U proračunu vakufa za 1889. godinu kao mutevellija vakufa Derviš-paše (Bajezidagića) naveden je H. Mustafa Ćemalović. Kao što smo već naveli on je bio i imam i hatib te džamije. Njegova mutevellijska plaća iznosila je 20 forinti dok je plaća imama i hatiba bila 69, a mu’ezzina 30 forinti. Tadašnji prihodi ovoga vakufa iznosili su 200 forinti od dva dućana i 12 forinti iz mukate.

____________________

(Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za 1889., godinu, str. 295, 313; Hivzija Hasandedić: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca, Mostar 1961., str. 64, rukopis; Isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Mostar 1977., str. 75, 99; Isti: Hafizi Mostara i bliže okoline, Takvim za 1977., Sarajevo 1976., str. 98-99; Isti: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980., str. 95; Mehmed Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1977., str. 407, 412-413; Isti: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine (II, Sarajevo 1982., str. 155, 326; Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II, Sarajevo 1988., str. 305, 309; Ahmed Mehmedović: Leksikon naše uleme, rukopis)

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-04-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden