|
Vibriraju zvuci riječi,
Sve je jezik dalje od glave,
Magneti zrakom sluh bude,
Tijela dalje izlomljenoj duši
I zla misao obraz ne čuva.
Snaga motora zateže nerve,
Ruka ruku manje traži,
Pjegava svjetlost,
Modre rane liže.
Malim odlijeva se moć,
Da mjere sitne stvari,
Na vrhu jagodica osjeti,
Daleko vlastitom bolu.
Životna brodica nosi nas
Na valovima vremena,
I mirnu luku spasa traži,
– Život i smrt istu obalu grle.
Daljina u nama sve dalja,
Otuđeni od mira Zemlje,
Čekamo da mudro proviđenje,
Promijeni put ravnoteže.
U tvrde uši ne dopire šapat,
Mladog lista sa žednog stabla,
Ozlojađeni vjetar otvore širi.
U strahu drhte trave,
Sve više rastu i peku sjećanja,
Vratite me bonog na obalu
Bistrog proticanja rijeke.
Glavatičevo, 27.1.2007.
|