|
U prohladnim naletima noći nazire se
put do blaženstva popločan kapljicama krvi.
Remenje duše steže posljednji krug.
Sabrane riječi sad šute kao sivo polje lubanja.
Krvoločni koraci režu zrak,
bitnije je nego ikada održati ritam,
vjetroviti znakovi nestaju
na ponoćnom nebu,
ruke sklopljene kao pred molitvu,
nijema tuga upućena spomeniku.
Ogrtač od bola vijori na Mjesečini,
pjesma zalutalog anđela i samoća, beskonačna.
Tek ponegdje, pored puta,
suzom mrak umiva anemona.
* * *
Noćni leptiri
Bića i drugi sagovornici
Traže prolaz vremena
Kao kartu za sutra.
Sudaraju se s automobilima,
Glasnom muzikom iz klubova,
Njihove kose od dima stapaju se sa
Podnebljem grada.
Čarobna stvorenja,
Vječni tragači,
Uvijek u zoru pronalaze put
Natrag u snove.
|