|
Holokaust Jevreja u Mostaru i Hercegovini u periodu 1941-1945. godine i njegove posljedice na postratni rad i život Jevrejske zajednice u Mostaru
(nastavak iz prošlog broja)
Nakon Drugog svjetskog rata u gradu Mostaru dvije ulice i škola nosile su imena istinskih patriota i poznatih Jevreja: NH Dr. Jakoba – Španca i ulica NH Moše Pijade, a škola – Braća Ribar. Nažalost dolaskom Hrvatskih vlasti u Mostar aprila 1992 god. i uspostavom jednonacionalne vlasti u dijelu grada pod njihovom kontrolom (takozvani Zapadni Mostar), ove ulice dobile su nova imena koja se nisu do danas promjenila i ako je Mostar postao ujedinjeni grad.
Znak da se nešto neuobičajeno dešava u Mostaru nakon uspostave nove vlasti bio je teroristički akt miniranja ”Partizanskog spomenika u Mostaru” i eksplozija 30 tonske cisterne pune eksploziva u najnaseljenijem dijelu grada Mostara ”Zalik” za Bajram aprila 1992. godine što je stvorilo veliku uznemirenost u gradu.
Grad je odjedanput postao pun paravojnih formacija u crnim uniformama sa ustaškim simbolima iz II svjetskog rata koje su sijale veliki strah.
Zaustavljali su i legitimisali građane na ulici, upadali u stanove,otimali vozila građanima itd. A što je izazvalo veliki val izbjeglica koji su napuštali grad jer ih je stanje asociralo na 1941. godine kada su njihovi najbliži nastradali.
Nas Jevreje a i većinu građana Mostara užasavala je činjenica a i danas užasava da ulice slobodarskog Mostara dobivaju imena po najvećim fašističkim zločincima iz II svjetskog rata. Tako neke ulice nose nazive: Dr. Mile Budaka, Lorkovića i Vokića, Jure Francetića, nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, Mostarskog biskupa Čule itd. a svi su bili osuđeni za ratni zločin 1946. godine.
Većina ostalih ulica i trgova nose imena ličnosti i događaja koji nemaju nikakve veze sa gradom Mostarom niti njegovom istorijskom, kulturnom ili bilo kojom drugom baštinom a vezana su za neke ličnosti iz istorije hrvatskog naroda, tako naprimjer ulica velikog mostarskog pjesnika Alekse Šantića dobila je ime ratnog zločinca Dr. Mile Budaka, tradicionalni naziv za trg Rondo od 1992. naziva se Trg Hrvatskih veterana a i Gimnazija Alekse Šantića dobila je takođe drugo ime itd…
Ja sam kao predsjednik Jevrejske općine Mostar bio član Savjetodavnog vijeća Grada Mostara 1995-1997. godine na čelu kojeg je bio gosp. Hans Košnik (administrator EUAM na jednoj od sjednica vijeća insistirao da se u gradu Mostaru zabrani korištenje naziva ulica ratnih zločinaca Dr. Mile Budaka, Lorkovića-Vokića, Jure Francetića i drugih fašista koji su bili takođe uključeni u genocid nad Jevrejima u toku II svjetskog rata ali nisu bili toliko poznati široj javnosti.
Na jednoj od sljedećih sjednica Gosp. Hans Košnik potvrdio je tačnost navoda ali nije imao političke snage da promjeni fašističke nazive ulica jer je rat tek prestao.
Nažalost, ni današnje Gradsko Vijeće grada Mostara nije u stanju provesti izmjenu naziva ulica i kulturnih ustanova u gradu Mostaru jer se vijećnici HDZ uvijek pozivaju na ”vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda”.
Da se ne bi zaboravili Jevreji Mostara nastradali u Holokaustu 1941-1945. godine uz pomoć naših donatora: Joint-a, Kon Mihajla, rabina Dr. Morica Levija, Komosa d.o.o. Mostar i Grada Mostara 1999. godine napravljen je i otkriven Memorijalni spomenik žrtvama Holokausta 1941-1945. Jevrejima Mostara na Jevrejskom groblju u Mostaru na kojem su upisana 142 imena i šest imena boraca poginulih u NOB-i. Prije ovog rata nismo mogli dobiti dozvolu od Grada Mostara da napravimo ovakav spomenik.
Ovo je bio jedini način da se otrgne od zaborava i ne zaboravi da je nekada u Mostaru živjela velika i značajna Jevrejska zajednica od kojih u većem broju nisu ostali potomci koji bi im upalili svijeću i pročitali Kadiš. U Mostaru više nema brojnih jevrejskih familija a 39 jevrejskih prezimena u Mostaru potpuno su nestala.
Otkrivanje spomenika žrtvama Holokausta dogodilo se 2.12.1999 uz prisustvo velikog broja građana grada Mostara čime su nam pokazali koliko nas cijene i poštuju a pozdravne govore su držali Jakob Finci, predsjednik Saveza jevrejskih općina BiH, Gradonačelnik Mostara Safet Oručević, Jehiel Bar-Haim (: Yechiel Bar-Chaim) i Mandlbaum Zoran, uz divnu jevrejsku muziku g-đe Annet Betsalel koja je tom prilikom specijalno došla iz Holandije.
Ovoj manifestaciji prisustvovali su pored visokih zvanica najviši vjerski poglavari iz Hercegovine: muftija hadži Seid ef. Smajkić, vladika Gligorije, fra Jozo Pejić i rabin Naftali Atijas iz Izraela. Ovo je prvi put da su se u Mostaru na jednom mjestu okupili predstavnici svih konfesija što je pomoglo znatnom zbližavanju i povećanju povjerenja među građanima Mostara i sigurnosne situacije u gradu.
U toku razgovora između gosp. Jakova Fincija i Zorana Mandlbauma (početkom 2000 god.) sa gradonačelnikom Safetom Oručevićem, na Oručevićevu inicijativu rodila se ideja i predloženo je da Grad Mostara kao istorijska kompenzacija za poklonjenu Jevrejsku sinagogu preuzme obavezu i napravi novi ”Jevrejski kulturni centar sa Sinagogom u Mostaru”, i da se odmah priđe realizaciji ove ideje i projekta.
Ta se ponuda bazirala na pogodnom istorijskim trenutkom i zaslugama Jevrejske općine Mostar, u toku i poslije posljednjeg rata prema građanima Grada Mostara a posebno njena aktivna uloga na uspostavljanju međuljudskih odnosa i mira organizovanjem raznih kulturnih manifestacija itd.
Gospodin Oručević je svoje obećanje održao. Vrlo brzo je pronađena atraktivna lokacija za izgradnju Jevrejskog kulturnog centra a zemljište je besplatno poklonjeno JO Mostar. Uz suglasnost svih vijećnika Grada Mostara, izrađen je idejni i izvedbeni projekat, besplatno su dobivani svi potrebni atesti i Urbanističke saglasnosti za građenje, a sve je krunisano postavljanjem kamena temeljca 23.04.2001. godine (u povodu Jom Hašoa). Ceremonija postavljanja kamena temeljca predstavljala je do tada najveći kulturni i politički događaj u gradu Mostaru nakon rata.
Mostar je u pozitivnom smislu bio ponovno u centru pažnje šire javnosti. Kamen temeljac je postavljen u prisustvu velikog broja građana grada Mostara, dvojice članova Predsjedništva BiH, kompletnog diplomatskog kora BiH (19 ambasadora), a poseban značaj dalo je prisustvo najviših vjerskih poglavara iz Mostara i Hercegovine Vladike Gligorija, Muftije Seida Smajkića, Provincijala Hercegovačkog, Morisa Albaharija, Jakoba Fincija i Annet Betsalel itd.
Nakon odlaska gosp. Oručevića sa mjesta Gradonačelnika grada Mostara 2001. godine aktivnosti oko izgradnje ”Jevrejskog kulturnog centra sa sinagogom” znatno su usporene od strane njegovih nasljednika koji nisu osjetili koliki je značaj Sinagoge za multietnički grad Mostar iako smo od njih imali puno obećanja koja se nažalost nisu ostvarila. Naglašavali smo: ”Da bi Jevreji bili ravnopravni građani u gradu Mostaru sa ostalim građanima moraju imati svoju Sinagogu” i time bi grad u kome žive Jevreji bio siguran i perspektivan.
Takođe moram naglasiti da su nam i načelnici općina iz takozvanog zapadnog Mostara gospoda: S. Marić, I. Mandić, M. Brajković, Lj. Golemac, M. Puljić, I. Prskalo, N. Tomić i drugi veoma rado pomagali u riješavanju naših vitalnih problema kako u ratu tako i kasnije a posebno u povratu naših kuća, stanova i nekretnina a što sve puno govori da nas poštuju i cijene. Oni su kao vjernici deklarativno podržavali i izgradnju Jevrejskog kulturnog centra i ništa više.
Uz pomoć Ministarstva kulture F BiH ministar gosp. Gavrilo Grahovac i premijera F BiH gosp. Alije Behmena obnovili smo Sinagogu i uredili kompleks gdje je sahranjen Rabi Moše Danon u Stocu tako da već dvije godine idemo na hodočašće u Stolac.
|