|
Paja i Djenita sjede na kauchu u vrlo prostranoj spavac'oj sobi koja, pored dva salona na drugom spratu, njima istovremeno sluzhi i kao dnevni boravak. Visoki prozori, poredani na zidovima sjeverne i zapadne strane, idu od poda do plafona pa se solidni ali ne i narochito skupi namjeshtaj kupa u svjetlosti. Na tepihu pored masivnog stola lezhi pas ”Bejbi”. Zadnja lijeva noga mu je u gipsu. Dok pricha Djenita ga miluje po tjemenu, vidi se da je uz muzha zaljubljena i u svog ”Bejbija” dlake crne poput katrana.
– Volimo svjetlost i to je mozhda jedan od razloga shto vec' trinaestu godinu zhivimo u ovoj kuc'i, premda nam prilike dozvoljavaju da kupimo vec'u i savremeniju, veli Djenita. Ali ne robujemo skupljanju materijalnih dobara na gomilu. Volimo druzhenja, beskrajna putovanja po Americi i svijetu, razne sportove i javne priredbe, a na prvom mjestu su nam ulaganja u obrazovanje, nas dvoje i nashe kc'erke Eme i pokc'erke Jasmine.
Doktor Paja je naochit mushkarac, skladne fizichke gradje, pedeset petih godina. Lice mu uvijek zrachi osmjehom prisnosti i dobroc'udnosti. Taj izraz i topli glas stvaraju atmosferu prisnosti i povjerenja, a njegovim pacijentkinjama ulijevaju sigurnost da su u rukama dobrog ginekologa. Djenita djeluje mladenachki i poletno. Njene krupne, shiroko otvorene inteligentne ochi, kao da vide i chuju rijechi razgovora.
Doktor Reshad Pashic' veli da nije shokantno iznenadjen pochashc'u koju su mu odale kolege svijeta. Jer iza njega su ostale dvije i po decenije uchenja, nauchnih istrazhivanja i prakse u toj oblasti, nauchne studije i laporoskopske knjige kao i druga dostignuc'a.
– Prije bih rekao kako sam uistinu obradovan, veli nam doktor Paja. Jer titule, ma koliko bile zasluzhene, mogu da mimoidju pojedinca igrom sluchaja ili kadrovskim kombinacijama u kojim opet ima igara. Ali chini mi se da sam se ja nametnuo svojim dostignuc'ima. Laparoskopija je, inache, od ranije poznata metoda dijagnosticiranja oboljenja u oblasti ginekologije i drugih grana medicine. Ona se sastoji od uvlachenja u trbushnu shupljinu, kroz pupak, najsavremenijih instrumenata za snimanje unutrashnjosti duplje i njeno projiciranje na TV ekranu. U ginekoloshkoj laporoskopskoj hirurgiji danas se, istovremeno sa uvlachenjem kamere, na zidu trbuha naprave dva uboda kroz koji se uvode takodje savremeni instrumenti za hirurshke intervencije chak i najkomplikovanijih zahvata. Ja sam taj metod usavrshio u oblasti ginekologije i napisao tri udzhbenika praktichnih uputa za pojedine operativne zahvate. Nazvao sam te knjige ”Praktichni priruchnik operativne laporoskopije – laparoskopski kuhar”. Neki pitaju zashto bash ”kuhar”? Zbog toga shto se u knjigama nalaze recepti za pojedine hirurshke intervencije sa plastichnim grafichkim ilustracijama koje je izradio nash poznati dizajner iz Sarajeva, koji sada zhivi u Vashingtonu D.C. – Branko Modrakovic'. Oni koji se u svijetu bave tom hirurgijom zahvalni su mi na jednostavnim uputama koje su razumljive za primjenu u praksi. Jedna knjiga dozhivljava drugo izdanje.
Vratimo se sada u proshlost porodice Pashic' iz chije c'emo hronike saznati kako se do tih ”recepata” doshlo slozhenim putevima istrazhivanja, preko prepona, iskushenja, i trauma, ali i trenutaka radosti zbog stvaralachkog uzbudjenja nad postignutim rezultatima. I kako su Paja i njegova Djenita zajednichki tutnjali kroz ta i nevremena i lijepa vremena, i u raznim oblastima, svako od njih dvoje na svoj nachin, izbili na svjetsku scenu. Jer mnogo toga se odvijalo u godinama agresije na BiH, tegoba i teshkih ispashtanja. Koja su pratila ne samo porodicu Pashic' vec' cijelu nashu emigraciju.
Hod ochevim stazama
Nisam od Paje trazhio odgovor na takvo pitanje, ali mislim da mu je mladost protekla u poprilichnim ljepotama. Majka mu – danas 87-godishnja hadzhi-Avdija Pashic' – vuche korijene iz bogate sarajevske porodice Muhasilovic'. Trezvena i nachitana zhena, koja, iako duboka vjernica, zhivi na savremeni nachin, njegujuc'i brizhno kvalitete bosanskohercegovachke i islamske tradicije. Otac Hamid Pashic' doshao je svojevremeno iz Gacka u Sarajevo, moglo bi se rec'i ”trbuhom za kruhom”, ali ne u onom smislu neimashtine, vec' ispunjen zheljama i poletom da postigne ono za shto je bio siguran da svojim umom i zheljom da uchi mozhe postic'i. Najprije je bio oficir Kraljevske vojske. Ali uchio je predano, savladao tokom zhivota francuski, njemachki i engleski, diplomirao na dva fakulteta i postao redovni profesor fizike na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, u chijem je formiranju i sam uchestvovao. Njih dvoje trazhili su od djece da se posvete studioznom obrazovanju. Mladji sin Sadik je, medjutim, pokazivao naklonost prema poslovnom biznisu, dok je Paja osjetio nagon da se posveti nauci, sanjajuc'i da krene ochevim akademskim stopama.
Bila su to vremena relativnog popushtanja komunistichko-socijalistichke stege u Jugoslaviji, javljanja dashaka demokratichnosti, prodora privatnog biznisa i porasta standarda. Premda su neki sredishnju republiku Titove Jugoslavije BiH i dalje nazivali ”tamnim vilajetom”, nju su sve vishe su obasjavale svjetlosti svestranog razvoja – obrazovnog, intelektualnog i kulturnog. Sarajevo postaje razvijeno sredishte filmske industrije, zabavne i klasichne muzike, medjunarodnih festivala pozorishta, izdavashtva knjiga i chasopisa, literature, razvoja filozofske misli, nicanja moc'nih koncerna za gradjevinarstvo, elektroindustriju, svjetsku trgovinu itd.
U takvoj stvaralachkoj atmosferi Paja zavrshava gimnaziju. Pochetkom 1969. godine otac mu obezbjedjuje materijalnu podlogu za odlazak u Ameriku na godinu dana, na bazi razmjene uchenika. On boravi godinu dana u jednoj americhkoj porodici u predgradju Bostona i uz njemachki, koji je savladavao u okviru redovnog gimnazijskog programa, uchi i engleski. Nije tada, svakako, ni slutio da c'e mu to biti dragocjena osnova za kasniju nadogradnju engleskog i rad odnosno razvoj na medicinskom polju u SAD. Otac Hamid je znao vrijednost tog jezika jer je, dobivshi svojevremeno Fulbrajtovu stipendiju, takodje boravio u SAD, u gradu Chapel Hill (Chapel Hil), u Sjevernoj Karolini, odrzhavajuc'i povremeno predavanja na tamoshnjem Univerzitetu.
– Bilo je to vrijeme konachne odluke za izbor studija, pricha mi Paja. Moje gimnazijske kolege su uglavnom gravitirale arhitekturi. Ali na ochev savjet ja se upisujem na medicinu. Nakon sticanja diplome medicinara nastavljam specijalizaciju na Ginekoloshko-akusherskoj klinici u Sarajevu. Vec' tokom te specijalizacije otkrivam dijagnostichku laparoskopiju, posredstvom profesora Srec'ka Simic'a koji je tu metodu donio i koristio u Sarajevu. Laparoskopija me je odmah duboko zainteresovala, ali u tim trenucima nisam ni sanjao na moguc'nost da c'u se nakon neshto vishe od dvije deceniji nac'i u vrhu svjetske ginekoloshke laparoskopije.
”Ulovila” Paju na zhvaku, pa ga isprosila
U medjuvremenu zhivot mlade Djenite Muzurovic' odvija se sasvim drugim stazama. Svakako u to vrijeme gimnazijske mladosti ona i ne zna da negdje na zemaljskoj kugli postoji momak koji se zove Reshad Paja Pashic'. Rodila se sticajem prilika u Dubrovniku gdje su joj zhivjeli nena i dedo, ili kako ona po dubrovachki kazhe ”nono i nona”, otac i majka njezine majke Elfije rodjene Hadzhiahmetovic', udate za Midhata Muzurovic'a. Otac Midhat je poduzetan mladi chovjek, na chelu finansija u ”Energoinvestu”, kasnije na istaknutim pozicijama u velikim trgovachkim firmama. Boravio je sa porodicom u Tunisu i Shpaniji po nekoliko godina kao predstavnik bh. i jugoslovenskih prometnih organizacija.
– Kada sam prispjela za gimnaziju, dok je mladja sestra Selma pohadjala osnovnu shkolu, nasha porodica je krenula na chetiri godine u Tunis, gdje je otac dobio posao predstavnika nashe privrede. Do tada smo uchile engleski, ali u Tunisu se svi sluzhe francuskim gotovo vishe nego arapskim. Cijela porodica je sjela za knjigu i pochela uchiti francuski. Ja i Selma kao najmladje savladale smo perfektno taj jezik. Tako sam kasnije govorila techno engleski, francuski i talijanski. U Sarajevu sam diplomirala zhurnalistiku na Politichkim naukama i francuski jezik na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Uz to zamjenjivala sam chesto prezaposlenu majku, koja je radila u banci, u kuc'nim poslovima. Dakle od malih nogu odgajane smo ja i Selma da radimo i da stichemo nova znanja, shto c'e meni, kasnije u Americi, biti od najvec'e koristi.
Ljeta 1987. godine Djenita se priprema za studije. Jedne vecheri igrom sluchaja odlazi u kafic' ”Oloman” sa drugaricama. Tu susrec'e prijateljicu Seku Duric', koja je upoznaje sa Reshadom Pashic'em.
– Odmah sam zapazila da je visok, snazhan, crnomanjast, tamnokos i zgodan i neshto me je shtrecnulo oko srca – pricha kroz lukavi zhenski osmijeh Djenita. Zazheljeh da postane moj momak. Kasnije smo malo prichali o svachemu i nichemu, kako to biva kod prvih poznanstava. Onda sam mu pruzhila zhvakac'u gumu koju je on rado primio. I danas mislim da sam ga ulovila na tu zhvaku, takve smo mi zhene.
Izashli su na prvi randevu u kino ”Romaniju”, gdje se davao film ”Groznica subotom uveche”. Kako je pochelo sa filmskom groznicom, tako se nastavilo njihovom groznichavom ljubavlju. Postali su nerazdvojni. Paja je zapochinjao specijalizaciju na ginekologiji, Djenita prvu godinu na studijama zhurnalistike. On je stariji od nje devet godina. Ipak nalaze da su im interesi i prirode slichne, da dopunjavaju jedno drugo zheljom za novim saznanjima, putovanjima i druzhenjima.
– Zavrshila sam fakultet 1982. godine i zaposlila se u privatnoj firmi. Paja u isto vrijeme zavrshava specijalizaciju na ginekologiji. Tada moji roditelji ponovo putuju u inostranstvo, u Shpaniju, na duzhe vrijeme. Ja im odluchno kazhem da se nec'u rastajati sa Pajom ni po mrtvu glavu. Prenosim svoju odluku Reshadu. On se samo smijulji, a u pogledu mu veliko pitanje: ”Pa shta sad”? Ja mu kazhem: ”Najbolje da se odmah vjenchamo”. On se i dalje smijulji, a u ochima mu vidim veliki pristanak. Tako smo sklopili brak.
Prema tome Paju sam najprije uhvatila na zhvaku, a u odluchnom chasu nije on mene vec' sam ja njega isprosila!
|