|
 Dragi doktore,
Kako lete dani, mjeseci i godine – tek, shvatamo koliko si nam znachio i koliko nam nedostajesh. Ne, ne spominjemo te u tuzi, ne smijemo, jer bi te to povrijedilo. Spominjemo te u pjesmama, na izlozhbama, na poetskim vecherima, u druzhenjima, u c'askanjima…
To ti poruchuju kolege, kao i Tvoja draga i plemenita Nada i Tvoja djeca koji su ti bili chvrst oslonac u zhivotu i stvaralachkom radu.
|