|
Na vrhu basamaka,
Iznad Potoka,
Osam smežuranih ruku
(i još nekoliko malih)
Kao osam izblijedjelih zastava,
ali u koje se čovjek može zavući
Kao u najtopliju perinu.
Arrivederci.
I pored buke,
Udaraca čekićem o lim,
I dlijetom u drvo,
Jer to je ulica
(Prelijepo slijepo crijevo!),
Starih i novih zanata,
Ne čuješ ništa.
Ama baš ništa.
Tek šušanj i pokret živih stijegova,
Vlažnih,
Od kojih,
Pitaš se:
Koji će, dogodine,
Kad, bude li sreće, opet dođeš,
Već ležati,
Nepovratno.
U vlažnoj, teškoj crnici
Iznad Grada?
|