|
 Njeno ime sam upoznao na stranicama MOSTA. Pojavilo se novo ime. Nove misli. Novi pogledi. Reski i ”drski” zapisi.
Podjednako lijepo piše o Josipu Brozu i njegovom i našem vremenu. Isto tako piše o Bosni i Hercegovini popločanoj minama i ranama, ali i o mostarskim huliganima.
Tek joj je osamnaest godina, sa završenom gimnazijom, ali zna da vidi, da osjeti, da misli i da to sve iskaže, napiše, potpiše i objavi.
Rečenice kratke, jasne, a velike kao planina do neba. Pamte se. To, čitalac osjeti da je to ono pravo.
Biserni zubi, biserne riječi, biserna ogrlica. Sve nanizano na nisku kao đerdan. U njenom imenu Predrag Matvejević, Mišo Marić, Alija Kebo i ina mostarska, sjajna, imena i saradnici ”MOSTA” dobijaju vrsnog saradnika kao nasljednika.
Kritična i dična, razmišlja, govori i piše kao odrasla. A mlada, pametna, lijepa, pa kad je sretneš ”uživo” ne vjeruješ da iz tog bića nadiru tako zrele misli. Hoda uspravna, stalno nasmijana, mila i draga. Bliska i komunikativna, znatiželjna.
Takvu sam sreo i upoznao INGU KOTLO, studentkinju prve godine Univerziteta u Mostaru. Sreli smo se na Igmanu u Školi građanske hrabrosti – imam petlju, a sve u organizaciji NVO ”GA-RI-VO”, Sarajevo i sjajne SVETLANE BROZ. Bio je juli 2006. godine.
Zapamtite njeno ime: INGA KOTLO, a iz Mostara. Pravi mostarski dragulj. Ona tek dolazi.
Lazar Manojlović, Bijeljina
|