|
Osim po bogatstvu i ugledu Kajtazi su bili poznati i po učenosti koja se njegovala u ovoj porodici pokoljenjima. Najugledniji alim ove porodice je hadži-Mahmud Arif-efendija Kajtaz koji je visoko obrazovanje stekao u Istanbulu, a onda se vratio u svoj Mostar i svoje znanje prenosio mladima, bez ikakve materijalne nadoknade. Ostali alimi iz porodice Kajtaz, o kojima ovdje pišemo, bavili su se kaligrafijom i prepisivanjem orijentalnih rukopisa.
Muhammed-efendija Kajtaz
Muhammed ibn Ahmed ibn al-hadždži Muhammed Kajtaz-zade kaligraf i prepisivač rukopisa iz Mostara iz 18. stoljeća. Rođen je u uglednoj i imućnoj mostarskoj porodici Kajtaz, vjerovatno oko polovine 18. stoljeća. Pretpostavljamo da mu je otac upravo onaj Ahmed Kajtaz koji je umro 1814/15. godine i ukopan u Šarića haremu u Mostaru, a djed vakif jedne mostarske džamije. Nad Ahmedovim mezarom i danas postoji kameni nišan sa ulemanskim turbanom na kome je slijedeći tarih na turskom jeziku:
Godina 1230. (1814/15.)
O (Bože) koji mnogo praštaš grijehe.
Merhum Ahmed, sin Muhammed-efendije Kajtaza.
Fatiha!
Djed mu hadži-Muhammed-efendija pripadao je svakako ulemi, jer je tako označen i na pomenutom nišanu.
Naš kaligraf Muhammed-efendija je, sigurno, završio neku od mostarskih medresa, a šta je kasnije radio, nije nam poznato. Poznavao je arapski i turski jezik. Bavio se prepisivanjem rukopisa, a jedan od njih se nalazi u Gazijinoj biblioteci u Sarajevu, R-6999. Riječ je o djelu Hall asrar al-ahyar ‘ala i’rab izhar al-asrar, autora Husejna ibn Ahmeda Zejni-zadea al-Bursewija (u. 1755), a predstavlja komentar Al-Birgiwijeva djela Al-Izhar al-asrar iz sintakse arapskog jezika. Ovaj je rukopis Muhammed ibn Ahmed Kajtaz prepisao u Mostaru 1206 (1791/92). godine, na 320 stranica srednjeg formata, lijepim nasta’lik pismom. Tekst je pisan crnom, a komentirani dio crvenom tintom. Na posljednja dva lista su izvodi iz različitih djela pisani rukom prepisivača. Papir je prljavo-bijel, tanji, a povez kartonski s kožnim hrbatom. Na prvom listu prepisivač se potpisao i kao vlasnik rukopisa, a tu je i otisak njegovog pečata. Rukopis je iz biblioteke Hivzije Hasandedića.
Fadil-efendija Kajtaz
Fadil-efendija Kajtaz, sin Derviša Omera, brat hadži-Mahmuda Arifa, mostarskog muderrisa, rođen je početkom 19. stoljaća u uglednoj i imućnoj mostarskoj porodici Kajtaz. Ne znamo da li je školovanje dovršio u Mostaru ili je i on, poput brata, išao na studij u Istanbul. Ne znamo ni čime se, nakon školovanja, bavio. Pošto je bio materijalno zbrinut ni on se nije morao baviti ulemanskim pozivom osim iz ličnog zadovoljstva. Volio je knjigu i s njom drugovao. Poznavao je sva tri orijentalna jezika. Spada u red značajnijih mostarskih kaligrafa i prepisivača rukopisa. Prepisivanjem rukopisa bavio se najmanje 20 godina. Sačuvani rukopisi su mu na arapskom i perzijskom jeziku, a jedan od njih je Bulbulistan našeg Fevzijja Blagajca. Evo njegovih rukopisa onim redom kako su nastajali:
- Ta’rifat (Definicije), djelo iz leksikografije, na arapskom jeziku, a predstavlja tumač manje poznatih riječi iz Kur’ana, poredan po alfabetu, autora Seyyida Šerifa al-Džurdžanija. Rukopis je ispisan nevokaliziranim arapskim pismom na 304 stranice srednjeg formata. Na marginama ima bilježaka. Papir je bijel, a koričenje tvrdo.
- Kao drugi rukopis ovog kodeksa ispisana je istom rukom popularna kasida o pobožnosti Al-Qasida al-Munfaridža, autora Jusufa ibn Muhammeda ibn Nahvija. (Ova pjesma se pripisuje i drugim autorima, ali preovladava mišljenje da joj je autor Jusuf ibn Muhammed). Kasida je takođe na arapskom jeziku, a ispisana je na svega nekoliko stranica, na isti način. Na 152. listu bilješka: prepisao Fadil Kajtaz, sin Derviš-efendije iz Mostara 1250 (1834). godine. Rukopis se čuva u Orijentalnoj zbirci Provincijalata franjevačkog samostana u Mostaru, R-157.
- Bulbulistan (Vrt slavuja), prozno-poetsko djelo, pisano po ugledu na perzijske klasike, našeg Fevzija Blagajca, na perzijskom jeziku.
- Kešf al-qina ‘an wedžh as-sima’, sufijsko djelo o opravdanosti plesa, autora Ahmeda ibn Omera al-Ansarija, na arapskom jeziku. Oba ova djela prepisana su 1854. godine, lijepim nash pismom, a sačinjavaju jedan kodeks koji se čuva u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, br. 1232.
Hadži-Mahmud Arif-efendija Kajtaz
Hadži-Mahmud Arif-ef Kajtas-zade al-Mostari, muderris, sin Derviša Omera, rođen je u Mostaru oko 1815. godine. Njegov otac Derviš Omer Hulusija Kajtaz ubilježen je kao vlasnik rukopisa R-38 koji se danas nalazi u Zbirci orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru. Nakon početnog obrazovanja u Mostaru, pred muftijom Sarajlićem, Mahmud Arif-ef. odlazi na studije u Istanbul oko 1837. godine. Bio je školski drug sa prvim bosanskim reisom Mustafom Hilmi-ef. Hadžiomerovićem, a kasnije bio profesor reisu Šarcu i Ali Fehmi-ef. Džabiću, najčuvenijem mostarskom muftiji. Nakon dugogodišnjeg naukovanja u Carigradu i uzimanja idžazeta vraća se u rodni Mostar. Kako je bio imućan i neovisan čovjek nije mario za položajima. Odabrao je jednu grupu softi iz svih mostarskih medresa i doveo ih do idžazeta 1878. godine. Kada je austro-ugarska vojska okupirala Mostar te iste godine, bio je osumnjičen da je među organizatorima otpora, pa je bio u zatvoru oko tri mjeseca, a onda amnestiran. Radilo se o tome da ga je privremena narodna vlada u Sarajevu bila imenovala za mutesarrifa umjesto ubijenog Hulusi-paše. Pred njim su uzeli idžazet: hadži-hafiz Sulejman-ef. Šarac (reisu-l-ulema), Derviš-ef. Ljuta, Hasan-beg-ef. Lakišić, hadži-hafiz Muhammed-ef. Riđanović, Hamza-ef. Puzić, Ali Fehmi-ef. Džabić (lider Pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju), Agan-ef. Kojić, hadži-Agan Ševki-ef. Dvizac, Jusuf-ef. Kajtaz, Smail-ef. Balić, Mustafa-ef. Hadžimahmutović i hadži-Mehmed-ef. Hamzić. U Arhivu Hercegovine čuvaju se tri idžazetname iz pomenute godine koje je Kajtaz uručio Ibrahimu Derviš-efendiji Ljuti, Jusuf-efendiji Kajtazu i Aganu Ševki-efendiji Dviscu. Idžazetname Dviscu i Ljuti Kajtaz je sam ispisao kaligrafski. Ljutina idžazetnama ima 14, a Dviscova 8 stranica. Ispisane su lijepim, nevokaliziranim ta’lik pismom na arapskom jeziku, na svijetlo-žutom papiru srednjeg formata, bez poveza. Ispod potpisa je pečat u kome piše Mahmud Arif.
Bio je izuzetno dobar kaligraf i plodan prepisivač rukopisa. Prepisivanjem rukopisa bavio se punih 30 godina. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se čuva jedna medžmu’a (R-3620) od devet djela, osam od njih prepisao je Mahmud Kajtaz, 1264. i 1265. h. odnosno 1847/1848. godine. Djela su na arapskom, iz fikha, stilistike, gramatike, disputacije. Evo nekih od tih rukopisa: Mirqat al-wusul ila ‘ilm al-usul, autora Mula Husreva; Matn al-’alaqa, autora Mahmuda al-Antaqija; Fara’id al-fawa ’id, autora Abu al-Kasima as-Samarqandija al-Laysija; Hulasa al-afkar fi al-vad, neutvrđenog autora i druge. Sva su ova djela prepisana izuzetno lijepim i sređenim ta’lik pismom. Rukopis može poslužiti kao uzor lijepe i precizne kaligrafije. Medžmu’a je srednjeg formata, sastoji se od 136 stranica, tekst je pisan crnom tintom, istaknute riječi i neki znakovi crvenom, a samo poneka naglašena riječ srebrnom bojom. Ispod jednog rukopisa Kajtaz se potpisao punim imenom, a ispod ostalih naveo godine prijepisa.
Imao je vrijednu kolekciju rukopisa od kojih su neki stigli i u Gazijinu biblioteku. Hadži-Mahmud Arif-ef. Kajtaz umro je u Mostaru 23. decembra 1897. godine gdje je i ukopan. Nosio se kao Arap iz Medine sa bijelom džubbom, bijelim sarukom i žutim cipelama. Bio je veoma učen alim, jedan od najuglednijih iz mostarske prošlosti.
Spadao je i u mostarske hajir-sahibije. On je negdje pred kraj svoga života iz temelja obnovio Tabačicu džamiju u Mostaru i obnovio arabeskni dekor u njoj.
Od ostalih alima iz porodice Kajtaz treba istaknuti Jusuf-efendiju Kajtaza koji je, sa još nekoliko istaknutih mostarskih alima, od Mahmud Arif-efendije Kajtaza 1878. godine dobio idžazetnamu. Nema podataka čime se Jusuf-efendija nakon toga bavio.
____________________
(Rukopisi R-6999, R-3620 Gazijine biblioteke; Hasan Nametak: Mostarske džamije i njihovi vakufi; Novi behar, Sarajevo 1937., br. 20-22, str. 272; Hivzija Hasandedić: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru, Mostar 1961., str. 11, 43-44, rukopis; isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Mostar 1977., str. 32; Salih ibn Mehmed: Mostarska ulema u 19. i na početku 20. vijeka, Glasnik VIS-a, Sarajevo 1967., br. 11-12, str. 539-540; Kasim Dobrača: Katalog GHB, sv. 2, Sarajevo 1979., str. 79-80; Mehmed Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine III, Sarajevo 1982., str. 247; Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II, Sarajevo 1988., str. 275-276, 301-302; Zejnil Fajić: Katalog GHB, Sarajevo 1991., sv. 3, str. 278; Mustafa Jahić: Katalog GHB, sv. 6, London-Sarajevo 1999., str. 376, 437; Ahmed Mehmedović: Leksikon naše uleme, rukopis).
|