Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 202 (113 - nova serija)

Godina XXXI septembar/rujan 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Ivan Vukoja
Eustahije 1980.-2006.

Mirsad Begovic', Numan Huseinbegovic', Zlatko Melcher,
Rus Meshic' i Danilo Pravica

Kada je 1980. godine u Mostaru oformljena likovna skupina Eustahije imala svoju prvu skupnu izlozhbu, bio je to, za tu sredinu i ono vrijeme, vishestruko zanimljiv i znakovit kulturni dogadjaj. Usprkos svemu tragichnom shto se u Mostaru u medjuvremenu dogodilo, vjerujem da u ovom gradu josh uvijek zhivi veliki broj onih koji se sjec'aju mostarske likovne pozornice iz toga razdoblja, njenih glavnih i sporednih aktera, galerija, izlozhbi i onog shto danas nazivamo trzhishtem umjetnina.

Iz razgovora s takovim zhivuc'im svjedocima i poznavateljima onodobnih prilika, kao i, iz tekstova nekolicine likovnih kritichara, ili pak, kronichara mostarske likovne scene, mogu se naslutiti, pa i rekonstruirati stanja, odnosi i vrijednosti koji su dominirali mostarskom, a po analogiji, i shirom, likovnom pozornicom. Sazheto i pojednostavljeno, moglo bi se kazati da je jedna od dominantnih likovnih odrednica toga razdoblja bilo stvaralashtvo koje je naginjalo rutinerskom i ziherashkom ponavljanju provjerenih i dokazanih motiva, stilova i tehnika. Neovisno je li se radilo o koketiranju s tada modernim izrazom ili vrac'anju realizmu i nekim njegovim oblicima, naglasak je uvijek bio na standardiziranoj i shabloniziranoj likovnoj reprodukciji bilo izvanjske, ili pak, unutarnje stvarnosti. Kao i u drushtvu, odnosno drzhavi opc'enito, i u slikarstvu toga razdoblja vrijedile su izgleda parole ”ne talasaj” i ”budi na liniji” neovisno jesu li tu liniju povlachile drushtveno-politichke strukture ili (ne)ukusi likovne publike i naruchitelja/kupaca slika.

Numan Huseinbegovic': Portreti prolaznika, terakota, pigment, 1995-1998.

Numan Huseinbegovic': Portreti prolaznika, terakota, pigment, 1995-1998.

U jednom takvom okruzhenju formirala se, ipak, skupina mladih i, za to vrijeme na neuobichajen nachin, ambicioznih slikara, odnosno, bolje rec'i likovnih umjetnika koji vlastito stvaralashtvo nisu htjeli bezuvjetno staviti u vec' etablirane stilske obrasce i tematske okvire, i kojima umjetnichka produkcija nije primarno bila sredstvo osobnog probitka i uspinjanja na drushtvenoj i financijskoj ljestvici. Bili su to mladi umjetnici s tek zavrshenim studijima likovnih akademija, zheljni novih zhivotnih i umjetnichkih iskustava, iskreni prema sebi i otvoreni prema svijetu. A ono shto se u to vrijeme na podruchju likovne teorije i prakse dogadjalo u svijetu, a dijelom i u neshto blizhem susjedstvu Zagreba, Sarajeva ili Beograda, bilo je u velikom raskoraku s onim shto se u to vrijeme dogadjalo u Mostaru. Ulaskom u osamdesete godine XX. stoljec'a svijet je bio suochen s promjenom cjelokupne globalne kulturne paradigme, promjenom temeljnog kulturnog modela, s prelaskom iz modernizma u postmodernizam. Shto znachi da su u to vrijeme u svijetu vec' bile apsolvirane umjetnichke pojave, pravci i tendencije kao shto su enformel, apstraktni ekspresionizam, akcijsko slikarstvo, neokonstruktivizam, kinetichka umjetnost, novi realizam, pop-art, opart, minimalizam, ready made, pa zatim, arte povera, land art, body art, konceptualna umjetnost, performans, akcije, instalacije, video, film, fotografija, …

Premda slabashan, selektiran, relativno modificiran i sa stanovitim vremenskim pomakom, eho spomenutih svjetskih zbivanja mogao se tih osamdesetih godina vidjeti i chuti i u Mostaru. Pioniri na tom podruchju bili su upravo mladi likovni umjetnici koji su 1980. godine oformili prvu mostarsku likovnu skupinu Eustahije: Mirsad Begovic', Numan Huseinbegovic', Zlatko Melcher, Rusmir Meshic' i Danilo Pravica. Prve mostarske umjetnichke akcije, prvi performansi, prvi izlasci iz privatnog prostora ateljea u javni prostor grada i ulice kao mjesta dogadjanja umjetnosti, prelazak sa statichnosti izlozhbe na dinamiku dogadjaja, eksperimentiranje s novim konceptima, materijalima i medijima umjetnichkog izrazhavanja, bitne su odrednice njihovog pojedinachnog i skupnog umjetnichkog djelovanja osamdesetih. Premda je u svemu tome ponekad bilo vishe mladalachke zhelje za eksperimentiranjem i novim, nego zrele estetske i konceptualne osvijeshtenosti, te uz sve razlike umjetnichkih koncepata, poetika, stilova i tehnika koje su postojale medju chlanovima spomenute likovne skupine, ipak je postojao zajednichki nazivnik koji ih je okupljao i povezivao medjusobno, i istovremeno, izdvajao od ostalih sudionika i zbivanja na likovnoj pozornici Mostara toga razdoblja.

Zlatko Melcher: Crvena, ulje na platnu, 2001.

Zlatko Melcher: Crvena, ulje na platnu, 2001.

Ono shto ih je priblizhavalo i povezivalo bilo je shvac'anje slikarstva kao rada, kao stvaralachkog procesa u kojem umjetnik (stvaratelj) svojeruchno i svojevoljno pravi umjetnichko djelo preoblikujuc'i materijalnu (ili drushtvenu) danost u originalni i izuzetni objekt (ili akciju) kroz koji umjetnik izrazhava i prikazuje svoja unutarnja stanja, ili pak, spoznaje i dozhivljaje bozhanskog, prirodnog ili ljudskog svijeta. Umjetnichko djelo, pri tom, je materijalni trag umjetnikovog chinjenja (stvaranja) – njegove glave, srca i ruku djelo. Umjetnichkim stvaralashtvom ne smiju upravljati van umjetnichki principi i razlozi, umjetnik u svome stvaranju mora biti iskren, poshten i dosljedan, i prema sebi i prema djelu. Osobni stil, poetika, estetski stavovi, tematika, medij i tehnika imali su smisao i opravdanje samo ukoliko je u njihovoj podlozi bio moralni stav koji sam chin autonomnog i slobodnog umjetnichkog rada stavlja u prvi plan. Umjetnichko djelovanje koja podilazi kriterijima i zahtjevima sredine, koje radi kompromise i pristaje na instrumentalizaciju, i ne zasluzhuje smatrati se umjetnoshc'u. Ispravnoshc'u svoga moralnog stava, umjetnik, na neki nachin, garantira za djelo i daje mu vrijednost.

Ovim se, naravno, ne zheli kazati kako sedamdesetih i osamdesetih godina u Mostaru, osim chlanova grupe Eustahije, nije bilo i drugih slikara i umjetnika koji su iskreno i u skladu s vlastitim estetskim nachelima i kriterijima stvarali, u likovnom pogledu, iznimno vrijedna umjetnichka djela, i koji su kao slobodni i autonomni pojedinci sudjelovali u kulturnom i umjetnichkom zhivotu Mostara, BiH i Jugoslavije. To tvrditi, ne bi bilo korektno, niti istinito. Ali, isto tako, ne priznati i ne spomenuti pojavu svojevrsnog podilazhenja (ne)ukusima i zahtjevima tadashnje likovne publike, te svojevrsni drushtveni i estetski konformizam, takodjer, ne bi bilo korektno. Tim vishe, jer su upravo svijest o takvom stanju, njegovo neprihvac'anje i reakcija na njega, uz generacijsku bliskost, bili ono shto je okupilo i povezalo chlanove likovne skupine Eustahije, i shto se kao bitna odrednica provlachilo kroz njihove individualne poetike koje su svoju tochku maksimalne konvergencije dosegnule na podruchju estetske i moralne odgovornosti prema svome umjetnichkom pozivu, djelu i procesu njegovog nastanka.

Kako to uobichajeno biva, zhivot i sudbina, u medjuvremenu su se poigrali ne samo s chlanovima skupine Eustahije i njihovim stavovima, nego i sa svima nama koji smo imali (ne)srec'u biti zhivotno povezani s ovim prostorima s kojih je, u proteklih petnaestak godina, jednako teshko bilo otic'i, kao i ostati na njima. Preko Mostara, Zagreba, Njemachke, Norveshke, Tunisa, Amerike i Australije Mirsad Begovic', Numan Huseinbegovic', Zlatko Melcher, Rusmir Meshic' i Danilo Pravica bili su dovodjeni u situacije u kojima je njihova i ljudska i umjetnichko-estetska moralnost bila stavljana na kushnju i dovodjena u pitanje. Djelomichnim uvidom u njihovo likovno stvaralashtvo u prethodnih dvadesetak godina, chini se da su uspjeli ostati vjerni sebi i svojim moralno-estetskim nachelima. Dio onoga shto su u tom razdoblju stvarali, kao i neka recentna djela, imamo priliku vidjeti na ovoj izlozhbi. Izlozhbi koja nije zamishljena niti kao retrospektivna, niti kao tematsko-konceptualna, nego vishe kao revijalna u onom najpozitivnijem smislu rijechi, kao likovna smotra, kao svechanost javnog prikazivanja dijelova njihovog opusa. Uz taj, nekima prvi, a nekima naknadni uvid u stvaralashtvo petorice spomenutih autora, izlozhba ima svrhu i pokazati nam da Mostar ipak ima iznimno kvalitetnu generaciju slikara zrele srednje dobi, ali, takodjer, i podsjetiti nas na njihove estetsko-moralne stavove koji su ovome vremenu i ovoj sredini jednako, ako ne i vishe, potrebni kao i Mostaru osamdesetih.

Mostar, 17. srpnja 2006. godine.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-12-22

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden