|
Kada je 1980. godine u Mostaru oformljena likovna skupina Eustahije imala svoju prvu skupnu izložbu, bio je to, za tu sredinu i ono vrijeme, višestruko zanimljiv i znakovit kulturni događaj. Usprkos svemu tragičnom što se u Mostaru u međuvremenu dogodilo, vjerujem da u ovom gradu još uvijek živi veliki broj onih koji se sjećaju mostarske likovne pozornice iz toga razdoblja, njenih glavnih i sporednih aktera, galerija, izložbi i onog što danas nazivamo tržištem umjetnina.
Iz razgovora s takovim živućim svjedocima i poznavateljima onodobnih prilika, kao i, iz tekstova nekolicine likovnih kritičara, ili pak, kroničara mostarske likovne scene, mogu se naslutiti, pa i rekonstruirati stanja, odnosi i vrijednosti koji su dominirali mostarskom, a po analogiji, i širom, likovnom pozornicom. Sažeto i pojednostavljeno, moglo bi se kazati da je jedna od dominantnih likovnih odrednica toga razdoblja bilo stvaralaštvo koje je naginjalo rutinerskom i ziheraškom ponavljanju provjerenih i dokazanih motiva, stilova i tehnika. Neovisno je li se radilo o koketiranju s tada modernim izrazom ili vraćanju realizmu i nekim njegovim oblicima, naglasak je uvijek bio na standardiziranoj i šabloniziranoj likovnoj reprodukciji bilo izvanjske, ili pak, unutarnje stvarnosti. Kao i u društvu, odnosno državi općenito, i u slikarstvu toga razdoblja vrijedile su izgleda parole ”ne talasaj” i ”budi na liniji” neovisno jesu li tu liniju povlačile društveno-političke strukture ili (ne)ukusi likovne publike i naručitelja/kupaca slika.
|
Numan Huseinbegović: Portreti prolaznika, terakota, pigment, 1995-1998.
|
|
U jednom takvom okruženju formirala se, ipak, skupina mladih i, za to vrijeme na neuobičajen način, ambicioznih slikara, odnosno, bolje reći likovnih umjetnika koji vlastito stvaralaštvo nisu htjeli bezuvjetno staviti u već etablirane stilske obrasce i tematske okvire, i kojima umjetnička produkcija nije primarno bila sredstvo osobnog probitka i uspinjanja na društvenoj i financijskoj ljestvici. Bili su to mladi umjetnici s tek završenim studijima likovnih akademija, željni novih životnih i umjetničkih iskustava, iskreni prema sebi i otvoreni prema svijetu. A ono što se u to vrijeme na području likovne teorije i prakse događalo u svijetu, a dijelom i u nešto bližem susjedstvu Zagreba, Sarajeva ili Beograda, bilo je u velikom raskoraku s onim što se u to vrijeme događalo u Mostaru. Ulaskom u osamdesete godine XX. stoljeća svijet je bio suočen s promjenom cjelokupne globalne kulturne paradigme, promjenom temeljnog kulturnog modela, s prelaskom iz modernizma u postmodernizam. Što znači da su u to vrijeme u svijetu već bile apsolvirane umjetničke pojave, pravci i tendencije kao što su enformel, apstraktni ekspresionizam, akcijsko slikarstvo, neokonstruktivizam, kinetička umjetnost, novi realizam, pop-art, opart, minimalizam, ready made, pa zatim, arte povera, land art, body art, konceptualna umjetnost, performans, akcije, instalacije, video, film, fotografija, …
Premda slabašan, selektiran, relativno modificiran i sa stanovitim vremenskim pomakom, eho spomenutih svjetskih zbivanja mogao se tih osamdesetih godina vidjeti i čuti i u Mostaru. Pioniri na tom području bili su upravo mladi likovni umjetnici koji su 1980. godine oformili prvu mostarsku likovnu skupinu Eustahije: Mirsad Begović, Numan Huseinbegović, Zlatko Melcher, Rusmir Mešić i Danilo Pravica. Prve mostarske umjetničke akcije, prvi performansi, prvi izlasci iz privatnog prostora ateljea u javni prostor grada i ulice kao mjesta događanja umjetnosti, prelazak sa statičnosti izložbe na dinamiku događaja, eksperimentiranje s novim konceptima, materijalima i medijima umjetničkog izražavanja, bitne su odrednice njihovog pojedinačnog i skupnog umjetničkog djelovanja osamdesetih. Premda je u svemu tome ponekad bilo više mladalačke želje za eksperimentiranjem i novim, nego zrele estetske i konceptualne osviještenosti, te uz sve razlike umjetničkih koncepata, poetika, stilova i tehnika koje su postojale među članovima spomenute likovne skupine, ipak je postojao zajednički nazivnik koji ih je okupljao i povezivao međusobno, i istovremeno, izdvajao od ostalih sudionika i zbivanja na likovnoj pozornici Mostara toga razdoblja.
|
Zlatko Melcher: Crvena, ulje na platnu, 2001.
|
|
Ono što ih je približavalo i povezivalo bilo je shvaćanje slikarstva kao rada, kao stvaralačkog procesa u kojem umjetnik (stvaratelj) svojeručno i svojevoljno pravi umjetničko djelo preoblikujući materijalnu (ili društvenu) danost u originalni i izuzetni objekt (ili akciju) kroz koji umjetnik izražava i prikazuje svoja unutarnja stanja, ili pak, spoznaje i doživljaje božanskog, prirodnog ili ljudskog svijeta. Umjetničko djelo, pri tom, je materijalni trag umjetnikovog činjenja (stvaranja) – njegove glave, srca i ruku djelo. Umjetničkim stvaralaštvom ne smiju upravljati van umjetnički principi i razlozi, umjetnik u svome stvaranju mora biti iskren, pošten i dosljedan, i prema sebi i prema djelu. Osobni stil, poetika, estetski stavovi, tematika, medij i tehnika imali su smisao i opravdanje samo ukoliko je u njihovoj podlozi bio moralni stav koji sam čin autonomnog i slobodnog umjetničkog rada stavlja u prvi plan. Umjetničko djelovanje koja podilazi kriterijima i zahtjevima sredine, koje radi kompromise i pristaje na instrumentalizaciju, i ne zaslužuje smatrati se umjetnošću. Ispravnošću svoga moralnog stava, umjetnik, na neki način, garantira za djelo i daje mu vrijednost.
Ovim se, naravno, ne želi kazati kako sedamdesetih i osamdesetih godina u Mostaru, osim članova grupe Eustahije, nije bilo i drugih slikara i umjetnika koji su iskreno i u skladu s vlastitim estetskim načelima i kriterijima stvarali, u likovnom pogledu, iznimno vrijedna umjetnička djela, i koji su kao slobodni i autonomni pojedinci sudjelovali u kulturnom i umjetničkom životu Mostara, BiH i Jugoslavije. To tvrditi, ne bi bilo korektno, niti istinito. Ali, isto tako, ne priznati i ne spomenuti pojavu svojevrsnog podilaženja (ne)ukusima i zahtjevima tadašnje likovne publike, te svojevrsni društveni i estetski konformizam, također, ne bi bilo korektno. Tim više, jer su upravo svijest o takvom stanju, njegovo neprihvaćanje i reakcija na njega, uz generacijsku bliskost, bili ono što je okupilo i povezalo članove likovne skupine Eustahije, i što se kao bitna odrednica provlačilo kroz njihove individualne poetike koje su svoju točku maksimalne konvergencije dosegnule na području estetske i moralne odgovornosti prema svome umjetničkom pozivu, djelu i procesu njegovog nastanka.
Kako to uobičajeno biva, život i sudbina, u međuvremenu su se poigrali ne samo s članovima skupine Eustahije i njihovim stavovima, nego i sa svima nama koji smo imali (ne)sreću biti životno povezani s ovim prostorima s kojih je, u proteklih petnaestak godina, jednako teško bilo otići, kao i ostati na njima. Preko Mostara, Zagreba, Njemačke, Norveške, Tunisa, Amerike i Australije Mirsad Begović, Numan Huseinbegović, Zlatko Melcher, Rusmir Mešić i Danilo Pravica bili su dovođeni u situacije u kojima je njihova i ljudska i umjetničko-estetska moralnost bila stavljana na kušnju i dovođena u pitanje. Djelomičnim uvidom u njihovo likovno stvaralaštvo u prethodnih dvadesetak godina, čini se da su uspjeli ostati vjerni sebi i svojim moralno-estetskim načelima. Dio onoga što su u tom razdoblju stvarali, kao i neka recentna djela, imamo priliku vidjeti na ovoj izložbi. Izložbi koja nije zamišljena niti kao retrospektivna, niti kao tematsko-konceptualna, nego više kao revijalna u onom najpozitivnijem smislu riječi, kao likovna smotra, kao svečanost javnog prikazivanja dijelova njihovog opusa. Uz taj, nekima prvi, a nekima naknadni uvid u stvaralaštvo petorice spomenutih autora, izložba ima svrhu i pokazati nam da Mostar ipak ima iznimno kvalitetnu generaciju slikara zrele srednje dobi, ali, također, i podsjetiti nas na njihove estetsko-moralne stavove koji su ovome vremenu i ovoj sredini jednako, ako ne i više, potrebni kao i Mostaru osamdesetih.
Mostar, 17. srpnja 2006. godine.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-12-22
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|