|
Centar za kulturu Mostara otvorio je i ovoga ljeta svoj galerijski prostor i ponudio gostoprimstvo za pedesetak likovnih umjetnika koji su unutar oblikovnih i izrazhajnih moguc'nosti crtezha pronashli istovremeni izazov i smiraj svojih stvaralachkih tezhnji. Bosanskohercegovachki crtezh privremeno se nastanio u inspirativnom ambijentu ostvarenog suglasja izmedju stalne tezhnje grada da iz bjeline i svjetlosti fiksira svoj lik i stalne tezhnje linije da se otrgne i otme htijenju umjetnikove ruke i misli. Ijedna i druga tezhnja u stalnoj su promjeni i kretnji.
I premda najvec'i broj izlozhenih radova i dalje ostaje unutar klasichnog tumachenja crtezha i upotrijebljenih crtachkih tehnika, kao najuniverzalniji i povijesno najdulji vid saobrac'anja i komunikacije medju ljudima, crtezh i na ovoj izlozhbi naznachuje svo raskoshno bogatstvo individualnih interpretacija i tehnichkih modifikacija. Od prochishc'ene i reducirane primjene konturne linije (S. Bjelotic'), tek ovlashnih obrisa (B. Mikulic'), u titraju zatochenih (S. Srbanas) ili samo nagovijeshtenih prizora (I. Chavar), teksturnih mrezha (B. Vrbic'-Machak) i docharanih plastichnih oblika (D. Shobot), preko oslobodjene linije (F. Topchagic') i uvazhavanja njoj imanentne vitalnosti i dinamike (A. Hadzhimejlic'), do ponovnog zatvaranja u chvrshc'e i stabilnije strukture (J. Lovrenovic'), od gotovo filigranskog tretmana linije (M. Suljevic'), i takvom tretmanu svojstvene deskripcije (A. Cvetkovic'-Mlinarevic'), od potpunog odsustva do izrazite preferencije boje (I. Krushkic'), od unutarnjeg propitivanja odnosa semantichke vrijednosti crtezha-znaka (Sh. Gavrankapetanovic'), slike i pisma (G. Andjelic'-Galic'), pa do samo naizgled izvanjskog uvodjenja zanimljivih igara tehnike i materijala (N. Alic', M. Skopljak), neshto naglashenijeg interesa za samu teksturu i oblikovne karakteristike iskorishtene plohe (Dzh. Hodzhic'), pa do njezinog cjelovitog uvodjenja i smijeshtanja unutar likovnog prostora i stvaralachke ideje (R. Tadic'), samo su neki od primjera u kojima se crtezh pokazuje kao uvijek otvoren ispitivanju i eksperimentu. Ne samo kao pokazatelj usvojenog i ovladanog ”zanata”, kao osnove svim oblicima likovnog stvaralashtva, crtezh je i stalno polje preispitivanja i kombiniranja crtachkoga sa elementima slikarskoga, objektnoga, grafichkoga, dopushtanje sluchajnoga i trenutachnoga, i afirmacija atributa suvremenoga i aktualnoga. Samo takav, mogao je ispisati svoju dosadashnju povijest.
|