|
Šta će se desiti u budućnosti? Razvoj komunikacione tehnologije će donijeti mnoge promjene. Vrsni poznavaoci informacione teorije i tehnologije govore o novim otkrićima u razvijenim informatičkim društvima, o otkrićima koja, danas, iz stvarnosti našeg vremena i našeg poimanja ljudskih mogućnosti, izgledaju kao ”čuda”, kao nešto što se radikalnije utemeljuje ne samo u opće tokove našeg zajedničkog življenja, već i u najintimnije kutke naših unutrašnjih, psihičkih procesa. Oni koji će duže živjeti u 21. stoljeću bit će neposredni sudionici i korisnici novih otkrića informacione tehnologije.
Informatička nepismenost
U psihosocijalnom pristupu informatizaciji potrebno je sagledati i razloge sporog procesa informatizacije u svijetu, a naročito u zemljama tranzicije. Sporost a, ponekad, i izražena odbojnost prema modernim informacionim tehnologijama se, najčešće, objašnjava političkom ili ekonomskom kratkovidnošću. Kada se ovim razlozima pridaje primat i tada se govori jezikom opštosti, a ne jezikom psihološki različitih osoba, pojedinaca koji su kreatori i realizatori važnih odluka u organima države, parlamenta, u strankama, u poslovnim organizacijama, a koji se mogu rangirati od informatički nepismenih pojedinaca do visoko informiranih o potrebama i dostignućima komunikacione tehnologije. Nemoguće je očekivati od informatički nepismenog čovjeka da zagovara i unapređuje informatičku pismenost. A i od onih koji malo znaju o ekonomskoj i društvenoj vrijednosti informatizacije a, pogotovo, o njenim psihološkim dimenzijama, a istovremeno a nisu u stanju da svoje niže informatičko znanje kompenziraju višom inteligencijom ili kreativnim sposobnostima, takođe ne možemo očekivati visoki stepen motiviranosti u stvaranju pogodnih uvjeta za širenje informatizacije.
Ako među najodgovornijim ne postoji suglasnost u stavovima prema savremenim, individualno i društveno važnim procesima informatizacije, šta možemo očekivati od ljudi koji su lišeni mogućnosti uticaja. Možemo očekivati da će ishode procesa informatizacije osjetiti mnogo kasnije. Sporost, koja rezultira iz državne nesagledanosti potrebe za radikalnijim usmjeravanjem svoga djelovanja u pravcu informatizacije, će dovesti do slabljenja motivacije, do izraženijeg otpora u potrebu promjene tradicionalnih uvjerenja, posebno kada je u pitanju promjena iz negativnog stava prema informatizaciji u pozitivan stav.
Promjena stavova je moguća
Informatizacija, nesumnjivo je, dovodi do promjena u načinu mišljenja i ponašanju pojedinaca i grupa pojedinaca. Ovo je opće prihvaćeno gledište, mada se iz njega ne može spoznati koliki ishod promjena možemo očekivati, u kojem vremenskom razmaku i u kojim socijalnim okolnostima. Da li će svaki pojedinac, suočen sa realnošću neumitnog procesa informatizacije, reagirati na isti način? Da li će ispoljiti motivaciju jednaku motivaciji svakog drugog pojedinca koji se nalazi u istim okolnostima, ili će pak reagirati na rezistentniji način? Odgovor na ova pitanja možemo dobiti ako sagledamo karakter i pravac usmjerenja ranije formiranih stavova o informatizaciji. Zadržavanja ili mijenjanja ustaljenih gledišta o važnim intrapsihičkim i ekstrapsihičkim procesima ličnosti, u uvjetima informatizacije, se karakterizira ispoljavanjem otpora ili pristankom na promjene. Otpor proizilazi ili iz osobnih rigidinosti pojedinaca ili grupnih pritisaka ili, pak, nekih drugih socijalnopsiholoških okolnosti. Osobe koje pokazuju, latentnu ili manifestno izraženu spremnost prihvatanja informatizacijskih trendova, sagledavaju kojim smjerom će promjena njihovih stavova ići: ili u povećavanju intenziteta u njima, ranije formiranog stava o informatizaciji, ili pak u smjeru njegove potpune izmjene. U psihološkom tumačenju mogućih izmjena stavova govori se o kongurentnoj i inkongurentnoj promjena stava. Proces i ishod informatizacije, u uvjetima kongruentne promjene, se ispoljava u povećanju ekstremnosti kognitivne, emocionalne i konativne komponente stava. Osoba, ustvari, povećava stupanj uvjerenja u svoje sudove stavova pojedinaca ili grupa pojedinaca koji, u latentnom ili manifestnom vidu, nisu u neskladu sa individualno opravdanim i društveno poželjnim trendovima informatizacije. Očiti su i drugi, složeniji, tokovi i ishodi informatizacije. U pitanju je inkongurentna promjena, zapravo promjena stava iz datog stanja u potpuno suprotno stanje. Inkongurentna promjena ustvari pokazuje da se, u procesu informatizacije, može očekivati radikalnija promjena kognitivne, emocionalne i konativne osnove ustaljenih, najčešće, pogrešnih pogleda čovjeka na sebe i druge u prihvatljivije, vremenu i životnim tokovima, prilagođenije poglede.
Koje vidove promjena i kakav ishod, u uvjetima informatizacije, možemo očekivati značajno zavisi od strukture stava (da li je u pitanju kongurentna ili inkongurentna promjena), od veličine pritiska grupe s kojom se pojedinac identifikovao i, posebno, od psihološke prilagođenosti sadržaja i načina prenosa medijske poruke. Djelotvorne uticaje informatizacije na promjenu rigidnih, zastarijelih i pogrešnih shvatanja i ponašanja pojedinaca i grupa pojedinaca moguće je, zapravo, očekivati ako kreatori i realizatori informatizacijskih procesa spoznaju, pored već onih danas jasno definiranih okolnosti, i sve psihosocijalne determinante od kojih uveliko zavisi da li će ovaj proces teći individualno poželjnim i društveno opravdanim putem. Informatizacija jeste globalni svjetski proces koji, sam po sebi, mijenja ili modificira barijere u komunikaciji ljudi, ali vidljivo je da se proces ne odvija jednakim tempom i sa jednakim ishodima. Psihološke spoznaje ukazuju da tok i ishod ovog procesa značajno zavisi od spoznajnih kapaciteta, emotivne prilagođenosti i motivacione spremnosti onih od kojih se očekuju promjene, ustvari od pojedinaca i grupa pojedinaca svake kulturne sredine. Spoznaja vrijednosti od znalačke upotrebe informacijske tehnologije podrazumijeva i prevladavanja i unutrašnjih otpora koji rezultiraju iz sporijeg napuštanja ustaljenih načina ponašanja i uvjerenja. Naprimjer, pojava ovisnosti od kompjutora, zanemarivanje osobnih komunikacija, slabija fizička aktivnosti mladih, druženje sa strojem a ne sa drugim ljudima, opasnost od češće upotrebe mobitela (mobiteli funkcioniraju na jako visokim frekvencijama) i slični pokazatelji rezistentnosti. Ali ovakve ili slične prepreke u shvatanju i emocionalnom prihvatanju informacione tehnologije moguće je prevladati, ako se vodi računa o psihološkim spoznajama karaktera i smjera stavova svakog pojedinca i ako se načini sticanje informatičke kulture, prožimaju psihološkim zahtjevima sadržanim u pristupima, metodama i tehnikama učenja.
Važno je takođe znati:
- koliki je stepen povjerenja u izvor informacije u kome je sadržano sve ono što treba znati prosječni građanin, posebno učenik ili student, o informacionoj tehnologiji
- koliko su informacije o prezentiranim sredstvima informatičke komunikacije prilagođene potrebama ljudi,
- kolika je potreba ili zahtjev za kongurentnom ili inkongurentnom promjenom sadržana u medijskoj poruci i
- kakve i kolike kognitivne, emocionalne i konativne promjene možemo očekivati u uvjetima djelovanja dobro koncipiranih i realizatorski osmišljenih informacionih programa.
|