|
I sada dolaze pitanja koja imaju veze s nashom (bosanskom) stvarnoshc'u, odnosno s nashom piramidomanijom: Tko c'e praviti vjeshtachka brda u zemlji gdje postoji tisuc'e brda? Odgovor je ochigledan.
Medjutim, u istoj ovoj zemlji postoji najmanje tisuc'u identificiranih gradina (prirodnih utvrda na vrhovima brda) iz prapovijesnog doba, s tim da neke imaju kontinuitet svoga postojanja i u povijesnom dobu. Neke imaju bolji polozhaj i vishe od prirode dobivenih okomitih stijena, koje penjanje na vrh chine ako ne nemoguc'im ono vrlo otezhanim, a neke manje. Neke od tih gradina su oble a neke imaju oshtre ivice, shto bi rekli neki piramidalni oblik. Uglavnom su sve zarubljene, jer na vrhu se obitavalo u sluchaju napada. (Naravno, tu su mogli biti i zhrtvenici, hramovi stalno stanishte vracheva i maga i sl.) Koliko ih je od tisuc'u pravilnog piramidalnog oblika, a koliko pak nepravilne morfologije, to doista nitko nije nikada ni pomislio istrazhivati sve dok se nije pojavio Semir Osmanagic' sa snimcima iz zraka.
Tko je mogao graditi piramide u Bosni?!
Prije nego uopc'e pokushamo ukazati na chinjenicu da ima neke logike da je piramida u Visokom mogla biti gradjena, moram ukazati na jednu stereotipiziranu zabludu glede samog poimanja gradjenja, odnosno onoga shto mi podrazumijevamo pod glagolom graditi. U nashoj danashnjoj standardnoj predodzhbi gradnje je gradjevina koja ima temelje, podrum, katove i krov. Takva gradjevina, mozhe se praviti od betona, chelika, cigle, kamena, drveta i raznih drugih elemenata, ali u osnovi gradnje je zidanje, pa se i zanat graditelja najcheshc'e naziva zidarski. Nekako nikako ne mozhemo zamisliti gradjevinu koja se pravi u visokoj stijeni klesanjem i uklesavanjem, dubljenjem ili bilo kakvim drugim oblikovanjem kamene gromade, kamenog brda. No, u davna vremena bilo je uobichajenije pronac'i prirodnu gradinu pa nju uredjivati za potrebe utvrde, hrama ili groblja, za stanovanje ne sigurnome, nego zidati gradjevinu kamen po kamen, opeku po opeku. Chak shto vishe, ako se htjelo napraviti impozantnu, nepristupachnu grobnicu za kakvoga velikoga vladara, chija velichina je trebala da ostane za sva vremena, podanici bi pravili hramove ili mauzoleje u stijenama. Otvorite bilo koju monografiju Irana pa c'ete vidjeti mnoshtvo krasnih fotografija o gradjenju u zhivoj stijeni. Tamo pak gdje nije bilo pogodna brda, dobre gradine, ljudi su morali graditi velike kule, velika brda (piramide su zapravo brda u ravnicama) …
Toliko o nashoj predodzhbi gradjenja.
Vratimo se pitanju u podnaslovu. Ima li ikakva znaka tko bi mogao biti graditelj (oblikovatelj piramide u Visokom). Na prvi pogled nema. No, pokushajmo pronac'i prve poznate graditelje.
U Prvoj Mojsijevoj knjizi, u jedanaestoj glavi, to c'e rec'i na pochetku Biblije, odmah poslije potopa, pronac'i c'emo ljude koji su ispekli opeke i pokushali napraviti grad i kulu do neba, da steknu sebi ime da se ne bi rasijali po zemlji. Tada su svi na zemlji govorili jedan jezik, zapravo bili narod jedan. Gradili su grad i kulu babilonsku, ali neshto se dogodilo u toj gradnji, a ljudi (starozavjetni pisci) su protumachili da je Gospod sishao da ih omete da ne sazidaju grada. Pobrkao im je jezike da se ne razumiju, te ih odatle rasu po cijeloj zemlji. To je ljudsko tumachenje, a ono je podlozhno raspravi, redefiniranju, objashnjavanju i razlichitim shvac'anjima. Tek, ti ljudi, koji su se rasuli po cijeloj zemlji, bili su vrsni graditelji. Gdje je tko otishao i koliko je tko sachuvao toga znanja o gradnji, to je danas teshko ustvrditi i dokazati, ali jest neko polazishte. Kako je znanje o gradnji (mislimo na gradnju u visinu) ishlo silaznom putanjom chitava stoljec'a i milenije to ne znamo objasniti, ali je evidentno da ljudi prije tisuc'u godina nisu mogli napraviti gradjevine vec'e od recimo 5 katova. Ma pretjerujem, od tri kata. Tek prije stotinjak godina pocheli su ljudi graditi gradjevine koje zovemo neboderi, oblakoderi, soliteri, a u zadnjih pedesetak godina izgradjene su gradjevine vishe od Keopsove piramide.
Ako su ti neki prastanovnici Bosne doshli iz Mezopotamije i sa sobom donijeli vjeshtinu gradjenja, onda ima logike teza da su se ovdje gradile velike gradjevine. Sada da dodjemo i do chinjenica koje su koliko toliko poznate a imaju veliku asocijativnu moc'. Naime, poznata je stvar da su nashe krajeve, naseljavali izvjesni Mezeji. (Svakako asocira na Mezopotamiju). Poznato je da su oni imali razvijen kult sunca i mjeseca. Poznato je da su oni pokapali svoje mrtve i na njihove grobnice dovlachili velike kamene ploche. Kao primjer navodimo nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta, upuc'uju da sanduchasti nadgrobnici na nashemu tlu vuku podrijetlo josh iz vremena dok Galati nisu sa sjevera zashli u zemlje u kojima zhive ilirska plemena u najshiremu smislu te rijechi (juzhno od Save i Dunava) Naime, izvanredni nalazi keramike, kostiju, zheljezni i bronchani predmeti, nakit, nozhevi, vrhovi koplja, ostatci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoche da je podruchje Sanskog Mosta skoro sigurno u VI. stoljec'a pr. K. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i antichki izvori, a vjerojatno je ono tu bilo i mnogo prije. Prema istrazhivanjima i do sada utvrdjenim chinjenicama, Mezeji su bili moc'no i snazhno pleme sa utvrdjenim gradom kao rudarskim centrom koji se zvao Splonum, a nalazio se na rijeci Sani. Tragovi ovog grada nisu nadjeni…
Ako su ovdje zhivjeli ljudi koji su donijeli tradiciju gradnje, onda ima logike vjerovati da su od brda ponad Visokoga uredili gradjevinu piramidalnog oblika, koja je sluzhila za vishe namjena.
Prisutnost naroda s istoka nalazimo u simbolici stec'aka, pa chak i na plochi Kulina Bana koji je stolovao u Visokom. Naime, Mirko Vidovic' je napisao chitavu studiju o simbiozi savrshene kruzhnice sa krizhem, odnosno o jednoj dvostrukoj kruzhnici i pet jednostrukih kruzhnica, koje simboliziraju upravo Ahru Mazdu, prvo, uvjetno recheno, monoteistichko bozhanstvo u poznatoj povijesti. Cijela pricha ima veze i sa stec'cima, jer u svojoj morfologiju sljemenjaci nose sjec'anje na grobnicu Kira Velikoga, prvoga poznatoga velikoga vladara u pisanoj povijesti. A ta grobnica takodjer je na piramidalnom postolju.
Kako god okrenemo, u cijeloj prichi ima neke logike. No, trebat c'e vremena i truda da se ona dovede do koliko toliko pouzdanih zakljuchaka.
Prije toga svakako treba kopati.
To znaju i nashi cijenjeni arheolozi, to da treba kopati. Zato me chudi shto reagiraju tako oshtro na pokushaj Semira Osmanagic'a da kopa, duboko i shiroko, i koji c'e u mjesec dana iskopati vishe nego shto su svi ti dichni arheolozi iskopali za deset godina. Slazhem se sa njima da tu mozhe biti i nestruchna rada, chak i opasnih momenata, ali tu onda ima i njihove krivice, jer s visine znanstvene piramide se bolje vidi, ali oni koji su dolje slabo chuju poruke ako se ne sidje medju njih, da ukazhu i pokazhu.
|