|
 Svakim danom sve više blijedi prava slika Mostara, sve je manje našeg grada u kojem smo se radovali i plakali, odrastali i živjeli, sve je manje Mostaraca za uzor i ponos mostarske raje od ugleda i čistote duše.
Danas, okupljeni ovdje a obavijeni tugom i skrhani bolom opraštamo se od jednog od tih istinskih ambasadora i čuvara ljepote mostarske a nadasve univerzalne ljudske duše – našeg Brace, primarijusa doktora Zlatka Hrvića.
U jednoj osobi i ljekar po struci i čovjek po zadatku – kojega li samo božijeg dara, a s druge strane kojega li samo gubitka za naš kolektiv, za zdravstvo, za grad u cjelini.
A naš ranjeni grad je i te kako trebao i dobričinu i stručnjaka Zlatka, čovjeka i ljekara, da tješi i liječi ranjene duše. Kada za nekoga upotrijebite sintagmu ”duša od čovjeka” ili ”da je više ljudi”, onda znamo da je to ličnost po mjeri svih nas. Da je to čovjek koji posjeduje i visoke moralne i ljudske kvalitete ili jednostavno da je to čovjek od mjere i po mjeri.
Bio je i ostao mostarska raja, a rodio se … zar je to važno kada i gdje, uostalom ono što je važno je to da je naš Zlatko, primarijus dr Hrvić rođen s hipokratizmom te je kao diplomant medicine i ljekar, zapravo, samo formalno polagao zakletvu o obavezujućim etičkim načelima ljekarskog poziva.
Primarijus dr Zlatko Hrvić je već kao čovjek posjedovao ugrađena stoička načela ljubavi koju treba iskazivati drugim ljudima, odnosno već je posjedovao čovjekoljublje.
U ličnosti dr Hrvića satkano je sve ono što se naziva humanost, filantropija i altruizam.
A kad te ocjene izrekne stranac, a stranci su poslovično rezervisani i škrti na riječima, onda se te riječi pohvale multipliciraju i dobivaju posebnu dimenziju i težinu.
Naime,prije nekoliko dana jedan visoko pozicionirani službenik misije OSCE-a u BiH odlazeći na novu dužnost najviše je prostora u svom oproštajnom govoru upravo posvetio dobrim i plemenitim Mostarcima uzimajući za paradigmu – primarijus dr Hrvića.
U Mostarcima poznatom izviđačkom parku taj veliki prijatelj Mostara zasadio je jednu, u svijetu rijetku, vrstu drveta pod nazivom ginko biloba. Drvo se još samo sačuvalo u Japanu i zapravo je živi fosil, jedini od te vrste opstao a postojao je još u doba dinosaura. Drvo simbolizira dugovječnost, sjedinjenje suprotnosti, mir i ljubav. To rijetko i dragocjeno drvo posvetio je, kako je istakao, svim dobrim Mostarcima a ponajviše dr. Hrviću ističući da su njegovo djelo i život prava slika za evropski ram čovjeka i metafora osnovne ljudske zadaće i bitisanja na ovom svijetu.
U bogatoj radnoj i životnoj biografiji primarijusa dr Zlatka Hrvića pored ostalog je zapisano: osnovnu školu završio je u Jablanici 1965. godine, a mostarsku Gimnaziju 1969. godine. Medicinski fakultet završio je 1976. godine u Sarajevu. U Sarajevu je dr Hrvić završio i specijalizaciju iz neuropsihijatrije. Također pohađao je i postdiplomski studij iz iste oblasti.
Radio je u Jablanici i u RMC ”Dr Safet Mujić”. Prije rata obavljao je funkciju šefa specijalne bolnice za duševne bolesnike Domanovići. Iz tog perioda, tačnije aprila 1992. godine, zbog ratnih dejstava i zbog životne ugroženosti smjelo se odlučio s kolegama i 220 pacijenata te ih je u teškim uvjetima evakuirao u Mostar. Mi što bolje pamtimo, sjećamo se da su tu potresnu dramu na čijem je čelu bio dr Hrvić prenijeli svi svjetski mediji.
U julu 1997. godine osnovao je prvi centar za mentalno zdravlje u BiH na čijem je čelu bio dok ga nije shrvala opaka bolest. Stekao je i diplomu iz grupne analize u periodu 2001/2002. Krajem 2003. godine boravio je kao član ekspertnog državnog tima u Den Hagu na trening programu za rad sa svjedocima.
Svojim stručnim prilozima posebno se istakao kao član uredništva časopisa ”Mentalno zdravlje u zajednici”. Osnivač je udruženja za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji ”Behar” koji zajedno sa centrom za prevenciju i izvan bolničko liječenje predstavlja udarnu tačku u borbi protiv narkomanije u našem gradu.
Posebno će ostati zabilježena njegova funkcionalna edukacija mladih srednjoškolaca i studenata. Dug je spisak objavljenih stručnih radova i priloga, učešća na pojedinim kongresima i simpozijima i brojnim predavanjima širom svijeta, te nastupa u emisijama renomiranih svjetskih tv-kuća.
Iako pun skromnosti, dr Hrvić je s ponosom najviše isticao svoj doprinos u reformi mentalnog zdravlja.
Na prvom kongresu psihijatara BiH, centar na čijem čelu je bio dr. Hrvić proglašen je najboljim u BiH, a on je za svoj rad proglašen jednim od najuspješnijih psihijatara u zemlji. Zvanje primarijusa dobio je marta 2004. godine.
Dragi Zlatko, nemjerljiv je tvoj doprinos u oblasti zdravstva i ozdravljenju senzibilnih duša ranjenog grada a posebno onih malih, običnih ljudi za koje si bio ne samo veliki doktor, nego i istinski prijatelj velikog srca.
Širok i miran kao čovjeka požrtvovan i stručan kao ljekar, naš Zlatko je primjer čovjeka u bijelom kakvog su željeli i pacijenti i struka.
Ponosni na tebe a tužni zbog tvog odlaska još jednom izražavam iskreno i duboko saučešće u ime svih zaposlenika RMC ”Dr Safet Mujić” Mostar tvojoj supruzi Senadi, kćerkama Vanji i Reii, sestri Majdi, unučadima Omaru, Džanu i Ariu, rodbini i prijateljima i svim Mostarcima koji su te voljeli,a koje si i sam volio.
Neka ti je veliki rahmet i lahka zemlja mostarska!
Prim. dr. Safet Omerović,
direktor RMC ”Dr Safet Mujić”
|