Most 199 (110) - Muhamed Elezovic': Legende o stolachkim c'uprijama

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 199 (110 - nova serija)

Godina XXXI juni/lipanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Muhamed Elezovic'
Legende o stolachkim c'uprijama

Rijetki su gradovi koji imaju tako malu rijeku i na malom prostoru vishe kamenih c'uprija i tragove ljudskih naselja iz svih epoha: od neolita, Ilira, Rimljana, Turaka do novijeg doba.

Moramo upoznati proshlost Stoca i na osnovu toga zakljuchiti o istorijatu razvoja njegovih mostova. Stolac se razvijao u srednjem vijeku na komunikaciji od Dubrovnika prema Srbiji. Preko Stoca vodili su trgovachki putevi iz unutrashnjosti kopnenog zaledja prema moru i trgovachkim lukama Dubrovnik i Neum-Klek.

Na izgradnju mostova djelovali su specijalni zanati: stupe za valjanje sukna i mlinice. U Stocu se nalaze brojne mlinice. Taj unosni posao omoguc'avao je izgradnju stupa i mlinica, a to je uticalo na izgradnju c'uprija u Stocu. Domac'i graditelj vezan je za kamen i polukruzhne svodove (chemere, izbe) kao njegovu konstruktivnu formu. On sa lahkoc'om pravi i po desetak takvih jednakih luchnih otvora. Na Bregavi su napravljene mlinice i stupe koje spajaju dvije suprotne obale. Graditelj je primjenjivao istu formu: i mostovi su gradjeni kao i mlinice, samo shto su rasponi lukova vec'i nego kod mlinica. Ima mostova koji su napravljeni samo da se pridje bogomolji, imetku ili su bili zaduzhbina. Bregava je u svom toku razvedena i pravi rukavce sa obadvije strane svoga toka. U Stocu ima vlastitih c'uprija koje sluzhe za prilaz u vlastitu kuc'u ili za korishtenje bashte ili prelaz za mlinicu ili stupe (bentovi). Specifichna su i skakala napravljena na Bregavi za prelaz u bashte kao i tahtare.

Danas u Stocu postoje tri velika kamena mosta i nekoliko manjih. Svi ti mostovi, i veliki i mali specifichni su po svojoj gradnji, a imaju i svoju estetsku vrijednost.

Chuvena stolachka C'uprija

Medju najstarije c'uprije u Stocu ubraja se Gornja c'uprija ili jednostavnije C'uprija. Ona je 70-tih godina proshloga vijeka dobila ime Inat c'uprija. Pored ove c'uprije nalazi se mlinica, dzhamija, kafana i hamam. U ovom dijelu pored c'uprije razvilo se naselje. Tu je tekao zhivot kao i u svim drugim charshijama. Prichale su se dogodovshtine o ljudima, razne zgode i nezgode tako da danas imamo mnogo pricha o ljudima koji su tu zhivjeli. Svaka generacija imala je svoje priche. U ovom posljednjem ratu nestala je skoro cijela generacija mladih ljudi sa C'uprije: brac'a Buzaljko Mito i Emir, Fazlo Sarajlic', Libija Ljubovic', Eno Puzic', Rasim Elezovic', Rasim Zec'o, Ahmo Buric' (Roda), Miro Dervoz (Shoga) i Emso Behmen.

Ovaj most bio je toliko popularan da su se ispredale legende o njemu. Prema legendi gradnja Inat c'uprije pochinje krajem XVI i pochetkom XVII vijeka. Legenda pricha da je Gornja c'uprija napravljena odmah poslije Donje c'uprije u Stocu (ovi podaci vjerovatno nisu tachni). Po mom mishljenju Gornja c'uprija napravljena je prije Donje c'uprije jer su svi putevi iz Dubrovnika vodili prema Gornjoj c'upriji ili su mozhda pravljene uporedo.

U isto vrijeme Evlija Chelebija pishe: ”1658. godine izbio je ponovo ustanak u Anadoliji, pa je Porta preduzela sve mjere da ga ugushi. U to vrijeme glavni zapovjednik u Stocu bio je beg koji se morao odazvati sultanu da ide na vojsku. Pokupi beg sve iz Stoca shto imade ja glavu, ja snagu i ode na vojnu. Chim je beg otishao iz Stoca, u Stolac je doshao neki Trtak iz Ljubinja i ujutro osvanuo vlast. Premetnuo se s pushchetinom kroz Stolac s petnaestak njegovih vojnika chiji je vakat doshao. Tezhak je to vakat kad ima vlast onaj s pushkom u ruci i praznom glavom na ramenu. Hodajuc'i po Stocu na Donjoj c'upriji nadje Isah-Neimara i Ristu kako skidaju skelu.

Trtak je tada pozvao Isaha da pravi c'upriju ljepshu od begove, na gornjoj ili sjevernoj strani Stoca.

Jest da sila Boga ne moli, ko c'e praviti fukari c'upriju, ko li chekati bega kad se vrati, a samovolja u Stocu. Gluhovode caruju. Tvrd se komad zalomio.

Isah je mislio kad mora vishe graditi c'upriju da nachini neshto da valja, pa c'e i begu milo biti, a i ja se nec'u svoga rukodjela stidjeti. Predlozhi Trtku da napravi c'upriju ko burmu, po burme na suncu, a druga pola u vodi.

Trtak nec'e ni da chuje: Hoc'u c'upriju koja ima vishe oka nego begova. Argati pocheli jaziti Bregavu, a Isah i Risto u brdo da trazhe majdan za kamen. Pocheli c'upriju, pa gradi, pa pravi, pa pravi i bogami je nachinishe.

Dok su pravili, smislishe osvetu. Nachinishe oka vishe nego u begove c'uprije, ama svako oko je heravo, ja manje ja vishe, a u onije s kraja jedna noga dopire do vode, a u onog drugog naslonjena u brdo.

Trtak to nije ni primjetio, k’o prazna glava. Slavio je heftu dovrshavanje c'uprije, jer osta spomen kad se i on u Stocu pitao. U Anadoliji je zavrshena vojna. Beg s vojskom dodje u Stolac. Isah i Risto da mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da c'e beg od svakoga trazhiti shto je radio. Majstore je sila natjerala, pa shto c'e im beg. Tako su oni razmishljali. Ama pravde nema. Kad je beg vidio c'upriju, odmah na Veliku tepu tupan i telal. Sakupi se narod cijelog Stoca. Misle da c'e beg kazivati shta je sultan naredio i kako mu je na vojni bilo. Umjesto toga beg poche kazhnjavati, sve redom ko je god shta uchinio shto njemu nije po volji. Pred svijetom beg naruzhi i nabruchi majstore i naredi da im se udare falake.

Tako je izgradjena Inat c'uprija. Odavno nema bega ni Trtka, nema ni Isaha ni njegovog majstorluka, ali u Stocu stoji stara c'uprija chudnog izgleda za oko, ali interesantna i lijepa za dushu.

Podgradska c'uprija

Podgradska c'uprija je prva stolachka c'uprija na koju se dolazi u grad iduc'i iz Mostara. Predpostavlja se da je pravljena pochetkom XVIII vijeka. Most je bio vrlo lijep i smatran je najljepshim mostom u stolachkoj charshiji. Bio je vitkog izgleda i gracioznosti. Most je oporavljen 1898. godine, opravkom i dogradnjom (proshirenjem) djelimichno je izgubio svoju ljepotu i eleganciju. Podgradska c'uprija ima dva zasvodjena luchna otvora razlichite velichine koji se oslanjaju na jedan stub u rijeci. Taj razlichiti raspon i visina luchnih otvora daju mostu osnovni asimetrichni oblik. Stub ima trokutasti uzvodni zavrshetak.

Ovaj most takodje je vezan za interesantne objekte koji se nalaze u njegovom okruzhenju. Iznad njega nalazi se lijepa panorama starog grada koja djeluje kao kulisa. Oko mosta nalaze se kafane, duc'ani, mlinica i dzhamija. Kad chovjek ulazi u charshiju preko tog mosta zadivljen je njegovom charobnom ljepotom. Ima dosta predanja i legendi, a jedno od tih predanja je o nekom mladic'u koji je namjeravao da posjeti Stolac. Prije polaska otac ga je posavjetovao: Pazi sine, kad budesh ulazio u Stolac da ne oslijepish.

Drugo predanje govori o poznatom stolachkom begu Mehmed-begu Rizvanbegovic'u sinu Zulfikar kapetana stolachkog. Mehmed-beg je bio prvi i jedini kapetan Hutova, a Safvet-beg Bashagic' ubraja ga medju znamenite Boshnjake i Hercegovce u Turskoj carevini. U narodu je bio poznat kao Hadzhibeg ili Hadzhun. Bio je naprasite c'udi kao mladic' i doshao u sukob sa ocem i bratom i poshao u svijet. Chuo je za zemljaka Ahmed-pashu Dzhezara koji je tada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Ahmet-pasha Dzhezar imao je presudan uticaj u formiranju Mehmed-begove lichnosti. Ahmed-pasha Dzhezar bio je porijeklom Hercegovac, po mjestu rodjenja bliski susjed Mehmed-bega, rodjen u Fatnici, mjestu izmedju Stoca i Bilec'e, odlikovao se viteshtvom i ratnichkim umjec'em.

Kad je vladar jedne pokrajne u Siriji Ahmed-pasha Dzhezar trazhio od svojih oficira da mu izrade plan fortifikacija: kula i tvrdjava oko njegove pokrajne, i obec'ao velike nagrade. Kad je taj vladar izabrao najbolji plan i pozvao onoga koji ga je izgradio da ga nagradi, pred njega je stao nepoznat chovjek – stranac, i rekao da je on izradio taj plan. –A ti, ko si? – pitao je vladar. Ovaj mu je odgovorio da je iz jedne daleke zemlje, da je iz Hercegovine, da je iz Stoca. Vladar mu nije vjerovao i stao je da mu postavlja pitanja: Koja rijeka teche kroz Stolac? – Bregava! – odgovorio je Stochanin. – Shta ima na lijevoj obali Bregave gdje ona izlazi iz Stoca? – ima jedna stara smokva! – Ima li na toj staroj smokvi jedna grana koja ide ustranu? – pitao je vladar. – Ima – odgovorio je Stochanin. – Ljuljaju li se djeca o toj grani? – Ljuljaju! – I ja sam se ljuljao kad sam bio dijete. Vjerijem ti da si iz Stoca. Iz Stoca sam i ja. I ovo ti mogu rec'i: Ti si izradio najbolji plan, ti si pametniji i od mene. Dac'u ti nagradu i narediti da te odmah istjeraju iz moje zemlje. Ne mozhemo nas dvojica – s one grane, u istoj zemlji. Ko se ondje zaljulja daleko skochi!

Ova legenda nastala je, kazhu stari Stochani, pored Podgradske c'uprije na smokvi koja je nikla iz starih zidina c'uprije.

C'uprija Sare Kashikovic'

C'uprija Sare Kashikovic' (Djevojachka c'uprija) nalazi se na desnom kraku Bregave iznad Inat c'uprije, iduc'i prema Begovini. Most je na jedan svod chiji je luk segmentan, slichan polukrug. Gradjen je od poluobradjenog kamena i izveden ustaljenim formama domac'eg graditeljstva. Sa juzhne nizvodne strane nalazi se ugradjena plocha na kojoj s c'irilskim natpisom pishe da je most Sare Kashikovic'a pravljen 1896. godine. Sa sjeverne uzvodne strane nalazi se chuvena plazha Kreshevac. Most je privatno vlasnishtvo kojim se ide preko Bregave u bashtu. Ovaj most napravljen je pored hotel ”Evrope”, a vlasnica je bila Sara Kashikovic'. Legenda govori:

Zaljubila se Sara u svog komshiju Salku koji je stanovao na drugoj lijevoj strani obale. Chuo otac Sarin da mu se kc'erka zaljubila u inovjerca i udade je na silu za drugoga. Sara je kasnije uspjela u zhivotu kao ugostitelj i snalazhljiva zhena i napravi na onom mjestu gdje se sastajala sa Salkom ugostiteljski objekat kome dade ime hotel ”Evropa”. Hotel je imao visoko potkrovlje sa dvije sobe i dva mala prozora sa kojih je Sara uvijek gledala na drugu stranu obale i cheznula za Salkom. Jednog dana, dok je gledala sa prozora, dosjeti se da bi trebala da napravi i c'upriju na pomen svojoj velikoj ljubavi Salki. Shto je sanjala to je i odsanjala. I tako nastade Djevojachka c'uprija. Na ovom mjestu i danas se mogu vidjeti zaljubljeni parovi kako gledaju u rijeku Bregavu. Tako i danas kruzhe legende o najljepshim c'uprijama u Stocu, a trajac'e dok god bude Stochana i Stoca.

Stolac, 18.04.2006. god.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-08-02