|
Kliznu mi pogled
sa plavetnila neba
na visoko stijenje
jarom pritisnuto.
Pade pogled na dolinu
u pustaru
spletenih markera
starih korijena.
Pogledom prebrah kamen i draču
na današnjoj jari.
Osluhnuh,
siktanje zmija na rasute gene
u raspukloj zemlji zatrpane.
Klizi pogled
po kamenu
po otvrdloj zemlji
bez pokreta
bez pogleda u plavetnilo neba.
Zelena travka sa kodovima gena
zažili korijen
u kulture strane,
daleko od siktanja zmija.
Prihvati se uspravna, ožili
i u amanet ostavi
da miris lomljene pogače
još ne ohlađene, potomstvo
ne zaboravi.
|