|
Sonetna zvijezda krac'a je forma od sonetnog vijenca i sastoji se od pet povezanih soneta. Unutrashnja struktura sonetne zvijezde jezichki i stilski je harmonizirana i chini zaokruzhenu literarnu cjelinu. Soneti su uvezani istom temom i radnjom i predstavljaju zaokruzhenu lirsku prichu o ljudima, drushtvenim pojavama i dogadjajima iz svakodnevnog zhivota.
Ivo Mijo Andric' je literarni realist koji znalachki prenosi zbilju u pjesmu, slikajuc'i je onakvom kakva jeste, a ne kakva bi mogla ili trebala biti. Njegov lirski kod uskladjen je s matricom izvorne poezije i ne uklapa se u trendove suvremenog pjesnishtva koje je sklono eksperimentiranju po svaku cijenu, makar to ne donosilo nikakve pozitivne uchinke kod chitatelja. Za razliku od mnogih drugih pjesnika Andric' ostaje vjeran tradicionalnoj poeziji iz koje smo uchili, a i danas uchimo pismenost i koja je ugradjena u emocionalni i stvaralachki sustav ranijih pjesnichkih generacija. U njegovim pjesmama tako susrec'emo Dantea i Petrarku, Tina Ujevic'a i Branka Miljkovic'a, kao i mnoge druge klasike poezije, chija su djela bila i ostala stupovima knjizhevnosti i ljudske kulture uopc'e.
Vec'inu od uvrshtenih sonetnih zvijezda Andric' je posvetio svojoj obitelji i prijateljima. Medju njima najdojmljivije su one koje su posvec'ene majci i ocu. Roditelji i njihova ljubav prema djeci izvor su pjesnikove neiscrpne inspiracije. Sve prolazi i nestaje ali roditeljska ljubav ostaje svijetliti i isijavati toplinu do kraja njihova zhivota. Majka i otac, po Andric'evom shvac'anju, stvoritelji su zhivota i u tome ih nikakva natprirodna sila ne mozhe zamijeniti. Zato su bili i ostali vjechna i najljepsha tema u nashoj i svjetskoj poeziji.
Ispisujuc'i dirljive sonetne zvijezde posvec'ene bratu i sestrama, pjesnik se prisjec'a djetinjstva koje je, unatoch materijalnom siromashtvu, bilo lijepo i bogato duhom i obiteljskom slogom. U danashnjem vremenu obiteljski odnosi opterec'eni su konfliktima, i posve je razumljivo da se pjesnici moraju vrac'ati proshlosti da bi ih, barem u pjesmi, uchinili lijepim i idilichnim. Odnos prema vlastitoj djeci Andric' promishlja u sonetnoj zvijezdi koja obiluje pedagoshkim porukama, s nadom da c'e ga razumjeti i slijediti put koji je i sam proshao. Taj put je omedjen usponima i padovima i ispunjen trnjem i ruzhama. Za pjesnike zhivot je knjiga koju nikada ne treba zatvarati i u koju uvijek treba dopisivati ono shto ranije nije zapisano.
|