|
”Vrata su nepresushna simbolika zhivota!” – istiche Ismet pronalazec'i tako odgovore na pitanja koja zhivot shalje u najneobichnijim formama...
Ismet Kurt nije akademski slikar, on je svjetski struchnjak za proizvodnju aluminija, ali talenat s kojim se chovjek rodi neiscrpan je izvor i pokretach onda kada se najmanje nadamo, rec'i c'e Ismet, povezujuc'i na taj nachin dogadjaje iz proshlosti sa svojim radom.
Lichna tragedija Ismeta Kurta 1993. godine u kojoj je izgubio pola svoje porodice, kako sam kazhe, poklopila se sa ozbiljnim pochetkom radova koji nastaju u bakru.
Vec' na prvi, laichki pogled, to su vrhunska umjetnichka djela u kojima se ozhivljava stari duh Mostara i melanholichni spori zhivot na kaldrmi.
”Ne mogu se oteti dojmu da sadashnja brzina zhivota utiche na mnogo stvari u nashim zhivotima. Vec'inu vremena provodim u ateljeu, regenerishem se, predajem se poslu i makar u sebi chuvam zrnca proshlosti, a onda kroz umjetnichki izraz dopirem do sadashnjosti” – stav je od kojeg ne odstupa Ismet.
Sve je pochelo davne 1974. godine, pricha Isma, jer u Mostaru svako ima nadimak, kada je prolazio pored ateljea akademskog slikara Shahzudina Zubchevic'a koji je pred vratima izlozhio upravo zavrsheni rad u bakru, a na njemu stara kuc'a i kapidzhik.
”Bi li ja ovo mogao uraditi”? – upitao sam suprugu Bibku, jer moja velika ljubav prema umjetnosti zavrshavala se tih godina na nekolicini manjih radova, nikad izlozhenih. Strah od kritike bio je vec'i. – pojashnjava Kurt sa smijeshkom.
”Prolaznici, ljubitelji dobrog bakrenog rada najcheshc'e ne znaju kako se zove tehnika u kojoj radim pa dok promatraju izlozhene radove chesto imam mali chas pa im kazhem da bareljef predstavlja niski reljef kod koga se izbochine ne izdizhu mnogo iznad podloge, u shto spadaju metalne kovanice, grbovi, stec'ci… i nikada mi nije teshko tako objashnjavati shta to ja zapravo radim.” – slikovito opisuje umjetnik jedan svoj radni dan.
Staro zheljezo, bakar i drvo, uvezani u ove tri komponente stvaraju jedinstvenu cjelinu koja svojom autentichnoshc'u ostavlja nadaleko prepoznatljiv trag ovog mostarskog umjetnika.
Tako njegove radove opisuju poznavaoci, komentarishuc'i da brojne domove krasi njegov bareljef te sa ponosom preporuchuju daje nezaobilazan posjet Mostaru svakako radnja u kojoj zheljezo dobiva svoje nalichje.
Stara sevdalinka ”Mostarski duc'ani” omiljena je Kurtu pa on, na nesvakidashnji nachin, pokushava napraviti paralelu: objashnjava kako ni Fata iz ove pjesme nije bash sluchajno ushla u magazu sama… jer uvijek nam se u zhivotu zatvaraju jedna, a otvaraju druga vrata.
”Kad spoznamo da se pred nama konstantno zatvaraju, a potom otvaraju nova vrata, lakshe je prihvatiti sve promjene koje nam dolaze u susret.” – kazhe Ismet Kurt, koji sa zachudjujuc'om hrabroshc'u govori kako je smogao snagu da prevazidje gubitak najmilijih i da je njegovo stvaranje u bakru bio put za pochetak novog zhivota.
Stari dio Mostara prepun je malih duc'ana i radnji iz kojih na osebujan nachin proizlaze razne zhivotne i umjetnichke priche. Zaviriti u neke od njih zadovoljstva su koja grad na Neretvi krije sa tezhnjom da budu otkrivena…
|