|
Na mjestu gdje je jednom stajala knjiga
Johanna Wolfganga Goethea
nalazi se samo jedna istrošena svijeća
odaje starost i vrstu uspomene
obasjana zamišljenom svjetlošću
od strane onih koji plaču.
Ovo mjesto postaje ovisno o sjećanjima nadmoćnih
Ovdje nebo ima boju krvi,
dok voda crnu od tuge s odsjajem nebeske beživotnosti.
Usporeno se podižu zastori
svijet dobija izgled nadmoćne knjige,
bez ijednog slova, poderanih,
zamazanih strana sve do 360-te.
Postoji li razlika?
|