|
Sjec'am se sa ugodnom sjetom svoga profesora jezika iz gimnazijskih dana i njegovog profesionalnog recitovanja stihova iz poezije.
Jednom prilikom je bio toliko uzhivljen u ulogu da je ugazio u lavor sa spuzhvom punog vode. Ali, kao shto rekoh, bio je profesionalac, samo je otresao mokrom nogom, ne prekidajuc'i stihove a mi smo mogli crknuti od sputavanog smijeha jer nismo imali srca i hrabrosti grohotom se nasmijati poshto je stvarno lijepo i predano recitirao.
A tom prilikom su bili stihovi o bosanskom Marku Kraljevic'u koji se zvao Bojichic' Alija i zauvijek mi se urezashe u memoriju stihovi:
Bojichic'u, bojish li se koga,
Boga malo,
Cara nimalo,
A vezira ko dorata svoga…
Ne sjec'am se da nam je ovaj dragi profesor pored izvrsne interpretacije skrenuo pazhnju na josh neshto veoma bitno i zanimljivo za ovoga nesumnjivo najvec'eg bosanskog epskog junaka, silnijeg i hrabrijeg chak i od Marka Kraljevic'a shto nam zorno pokazuju navedeni stihovi. Naime, ovaj gazija nadje vjechno pochivalishte bash u Bugojnu, pod jednim starim nishanom koji se nalazi u Borachkom parku usred grada (sa zadnje strane kafic'a ”Luping”).
Pod teretom nekoliko stoljec'a duboko je potonuo u zemlju, usljed chega se i nakrivio, ali prkosno i dostojanstveno stoji josh uvijek uspravljeno ne pokleknuvshi pod bremenom vijekova udruzhenih sa zaboravom, nebrigom i nehatom koji mu se poklanjaju.
A to je sramotno za sve nas Bugojance, da uz nas lezhi najvec'a legenda i to pod nishanom starim nekoliko stotina godina a mnogi to i ne znamo, i ne vodimo o njemu rachuna. Valjda c'e i ovaj tekst doprinijeti da se podsjetimo ovoga junaka te da mu uredimo i ogradimo mezar, postavimo plochu sa njegovim imenom uz chuvene stihove o ovom gaziji i s ponosom to pokazujemo svim posjetiocima, gostima, turistima, ali i da se o ovome uchi u bugojanskim shkolama, te da se recituju ovi stihovi kao shto je to bio sluchaj nekada u nashoj Gimnaziji.
Bugojno, 19.11.2005. g.
|