|
Ko je sunce za oblak
skrio,
put svjetlosti
tamom prekrio?
Možda je on,
a možda si i ti.
Ti, što postade zvijer
vraćajući se u glib
iskonskog ponora,
onda,
kad je uljudnost
najtanja bila,
opasna,
kao furnir krhka
i na kraju pukla.
Ko nas to podijeli
na ljude i
ptice grabljivice?
Ljude koji i ostaju
ljudi
u svim vremenima,
a ološ,
ostade ološ,
svejedno u šta se
obukao,
pred koju svetinju
stao.
|