|
XVIII
mjesec je uhvac'en u mislima.
godi mu shto ga gledamo.
red koji iz tog proizilazi
neopoziv je.
crni mjesec na crnom nebu.
onaj shto ga je nacrtao je li shvatio da
jedino oko ima vazhnosti.
XIX
odjec'a c'e napokon zamrznuti godishnje doba.
taj shto ju je zaboravio na
travi znac'e joj nac'i neprijatelje.
nema potrebe za ispaljivanjem raketa
da bi se razumjelo da jesen nikad
nishta ne obec'ava.
kao shto nema potrebe ni ponovo
plesati na kishi.
noc'u stabla
maslina broje svoje bore.
nisu godine te koje ih prave.
ne nisu godine.
XX
ovaj moreplovac se zadovoljava malim.
nekorisnom stazom prije no shto se vrati.
velikom zhutom ribom
mjesto mladog mjeseca.
morskim stadom.
zaboravom shto drijema poput splavara
shtapom za pecanje na nebu.
hoc'e li ulov biti dobar.
hoc'e li biti oprosta
na blijedim brdima.
i ruke koja c'e ugasiti radio.
i ulisa u vjechnom pokretu.
eto ga kako okolishi.
prije no shto se vrati
stavic'e staklene kugle
na dlan da bi napravio
okrec'uc'i ih kishu
i sunce.
a potom c'e usmjeriti kormilo ka peharu
kao da godina mozhe pocheti iz sredine.
Sa francuskog prevela: Jasna Shamic'
|