|
Jedan vrli Hercegovac – Milorad Dj. Deretic' (Rapti kod Trebinja, 1928.) u odmaklim se godinama latio pera, osjetivshi potrebu da mnogo toga shto je prozhivio ostavi chitaocima i potomstvu. U ovoj (2005.) godini objavio je dvije obimne knjige a trec'a je u shtampi.
Ovdje c'emo skrenuti pazhnju samo na prvu knjigu iz ove serije, ”Zhivotni put knjigu pishe”, u kojoj detaljno, s mnogo chinjenica, autor opisuje svoj, nekad tegoban i tragichan, nekad chak krvav, ali chesto i radostan zhivot dug sedamdesetak godina. Jasno, pishuc'i o sebi, o onome shto se njemu dogadja, on je morao pisati o prostorima, dogadjajima i ljudima u kojima se, i s kojima se, sve u njegovom zhivotu zbivalo. A mnogo toga se, naglashavamo, zbivalo u Hercegovini i Mostaru kao i u drugim krajevima one velike Jugoslavije.
Mada autor to nije uchinio, ovu knjigu mogli bismo podijeliti i posmatrati u tri dijela. Prvi dio obuhvatao bi Deretic'evo djetinjstvo, pred Drugi veliki rat, a zatim pochetak i razbuktavanje rata u koji je Deretic' stupio s trinaestak godina i do kraja se borio predano protivu okupatora. Ratni dani su mu, najvec'im dijelom, proticali na prostorima Hercegovine i on svestrano iznosi svu dramatiku ratovanja po Hercegovini i shire. Narochito je dramatichno i sugestivno opisao borbe za oslobodjenje Mostara od Nijemaca. Tu je Deretic' bio ranjen i lijechio se u Mostaru gdje c'e sresti svoju simpatiju iz predratnih ilegalskih dana u Dubrovniku. I dogodila se partizanska ljubav ali njegova miljenica nec'e dochekati slobodu. Autor se, inache, tokom cijele knjige chesto vrac'a Mostaru. Kao mlad oficir on c'e biti rano penzionisan (sa svega 23 godine) pa c'e se vratiti u svoje Trebinje gdje c'e se jedno vrijeme aktivno baviti raznim odgovornim poslovima. Ali, zhelja za znanjem i napredovanjem vodi ga u Mostar gdje c'e pohadjati i zavrshiti uchiteljsku shkolu, pa tu jedno vrijeme i uchiteljevati. O tim danima Deretic' pishe nadahnuto, s puno ljubavi za Mostar i Mostarce, ukupnom zhivotu koji je tu proveo. Tu bi se negdje i zavrshio prvi dio ove obimne knjige (oko sheststotina strana B formata).
Drugi dio ove razudjene a zanimljive knjige pochinje Deretic'evim odlaskom u Sarajevo, gdje c'e zavrshiti studije na Pravnom fakultetu. Neshto stariji od svoje studentske generacije, pa time i mnogo iskusniji, bogatiji raznim saznanjima, brzo i aktivno c'e se ukljuchiti u sve pore studentskog zhivota, narochito onog organizovanog kroz razne vidove okupljanja i zajednichkog djelovanja. Pokrenuo je mnoge dragocjene inicijative koje su trajno ostale u sjec'anju njegove generacije. Radio je mnogo, bio dobar student, stekao brojne prijatelje i svoj, vec' ionako bogat, zhivot obogatio mnogim novim iskustvima. U Sarajevu c'e sresti i svoju buduc'u zhivotnu saputnicu – Jelenku Salatic', kasnije poznatog i plodnog arhitektu ali, nazhalost, sada vec' pokojnicu. Mozhda neshto sazhetije, shto je nametalo obilje grade, ali dovoljno svestrano podsjec'anje, Milorad Deretic' je pisao o svojim bogatim sarajevskim danima.
|