|
Žudan slobode što je svi nude
Daju je u zavjetu, pa šta bude
Žudan mira kom se ponadah skoro
Al’ on stiže gorko i oporo
Žudan pjesme i svekolike sreće
Ko kad zakasni proljeće – i hoće i neće
Žudan čistog zraka i vedrine
I dana koji će brige da prebrine
Žudan sna koji se iskrada
Iz mehke postelje
kada zvijezda pada
Žudan bitka na javi
u kojoj riječ
neće da zaglavi
Žudan samoće u nekoj pustoj šumi
Gdje otupe čula, olabave razumi
Žudan ljubavi koju izgubih davno
Sve mi isprazno i do mora ravno
Žudan pokajanja koje stiže kasno
U poznu noć i sablasno
Žudan molitve koju ne zapamtih
a bješe sveta kao stih
Dok je žudnje, ja i živim
Zbog nje patim, al’ joj se i divim.
Mostar, decembar 2005.
|