|
Nakon knjige Soko i druge priche objavljene proshle godine, Kemal Coco, poznati bh. knjizhevnik i novinar, se josh jednom vratio knjizhevnoj formi, prichi, ali ovoga puta za one, koji se osnovcima zovu. To je ono shto raduje, jer je Coco iskusan i dobro znan stvaralac za djecu i one shto odrastaju.
Knjiga Djedove priche koja je izashla u izdanju Knjizhevnog kluba ”Bosanska krajina”, tu konstataciju (i istinitost) najbolje i potvrdjuje. U tome se slazhu i saglasni su i recenzenti knjige Mirsad Bec'irbashic' i Senudin Jasharevic'. Tako recimo, u svojoj nadahnutoj recenziji, knjizhevnik za djecu Bec'irbashic', s razlogom konstatuje da se u Cocinoj knjizi Djedove priche ne pojavljuje djed, kao ni odredjeni unuci. To mozhe biti bilo koji djed, to mozhe biti bilo koji unuk. Svaki c'e djed svome unuku rec'i da mu je prijatelj ono shto mu izaziva radost – kao u prichi Radoznali slavuj i da to prijateljstvo uchvrshc'uje briga o uspjehu u shkoli. Svaki c'e se unuk povjeriti svome djedi da je povrijedjen jer mu djevojchica – simpatija ne uzvrac'a osjec'aje, kao u prichi Simpatija. Unukov dozhivljaj c'e djed unuku isprichati kao svoju prichu – to je utisak koji proizvodi koherentnost knjige bez obzira shto su priche raznorodne. One, priche se mogu podijeliti na:
- priche iz svakodnevnog zhivota, koje pripovijedaju neki dozhivljaj po chemu je ta svakodnevnost obiljezhena. To su priche: Gdje stanuju zhelje, Cvjetna tetka, Hanin poklon tati, Jasminin rodjendan, Dukat krushka, Halapljivi gosti, Simpatija, Telefon, Zlatna petica…
- kroki bajke odnosno basne: Car na izvoru, Puzh i leptir, Susreti lisice i medvjeda, Bijeli golub, Mali snjeshko…
- priche sa elementima i realnog i bajkovitog: Radoznali slavuj, Shetalica i dosada, Ljutnja plavog mrava, Plach pjesme, Ribe ne shetaju, Zaboravljene lopte…
Ali, ova raznolikost, izmedju ostaloga, govori koliko je knjiga vjeran odraz slozhene sadrzhajnosti autorovog rada koja je prepushtala primarnom motivu da se uoblichava i uoblichi. Svaka pricha pulsira i zhivi za sebe, ali u isto vrijeme proizilazi (i nastaje na izvjestan nachin) iz prethodne, najavljujuc'i buduc'u, pa i u sluchajevima u kojima se likovi pojavljuju u vishe navrata kao shto su Shetalica i Dosada.
|