|
Taj savez osiromašenog viteza sa siromašnim seljakom pun je dubokog socijalnog i psihološkog značaja. Iz njega potiču najduhovitiji dijalozi viteza i seljaka, ideje i život, teorija i praksa, glava i stomak. To je susret prošlog i sadašnjeg, apsurdnog i svakodnevnog, moderni dijalog podvojene duše, prvi svoje vrste u književnosti. Glavni junak Cervantesov je izvan svijeta, i utonuo u sebe, i u dodiru sa spoljnim svijetom on dobija sve nove i nove rane zbog čega protestvuje iskreno i svjesno svojom ličnom sudbinom. To je novi i viši oblik realizma, koji ljude prikazuje u svoj njihovoj mnogostranosti i protivrječnosti. Idealist i sanjalica, fantast i moralist Don Quijote i Sancho Panza, blizak životu i vezan za zemlju, duh i tijelo, prošlost i sadašnjost. Dvije suprotne strane jedinstvene društvene stvarnosti.
Cervantesovu pravu veličinu nije shvatilo njegovo doba. Dvije stotine godina poslije svoje smrti, ušao je u Madrid na rukama naroda. Njegova statua je svečano postavljena. Onaj koji upozna istinu i nađe snage da je kaže trajan je kao kamen.
Ove, 2005. godine obilježava se svuda 400 godina Don Quijota u svijetu. Zahvaljujući Španjolskoj ambasadi u BiH – mostarski Centar za kulturu priredio je izložbu na temu ove velike obljetnice (otvaranje izložbe bilo je 21.06.2005. godine) a sa ovim dramskim čitanjem teksta Heinricha Heinea Centar za kulturu daje svoj vlastiti doprinos ovom iznimnom kulturnom događaju.
* * *
Znameniti njemački književnik Heinrich Heine (1797–1856.) piše predgovor za njemačko izdanje Don Quijota obogaćeno ilustracijama Gustave Doréa (1832–1883.). U svom izuzetno nadahnutom predgovoru za ovo izdanje između ostalog kaže i ovo ”… kako je teško založiti se protiv uskogrudosti, rugobe i, prije svega, protiv sile vremena, a za budući i napredni život…”
A i sam je spadao u one pjesnike koji su stalno i dosljedno proganjani. Umro je u izgnanstvu u Parizu a njegov život je pokazao koliko je licemjerstva i rugobe, nerazumijevanja, uskogrudosti i zaostalosti bilo sabrano da otruje život jednog izvanrednog ljudskog genija, da savije jednog pjesnika. Progonjen je kao frankofil, kao Jevrejin, kao socijalist. Još za njegovog života bilo je pokušaja da se uništi njegovo djelo. Ali ga je ono nadživjelo – usprkos pokušaju književnih žandara i duhovnih lakeja vladajućih sila da to učine.
|