|
Nemam kome rec'i da sam na zalasku
Kao sunce chije zrake odbrojavam
Godinama snatrim o vjechnom odlasku
I nekom se ludom nadom zavaravam.
Mislim da je zhivot pochetak bez kraja
A ne konac koji puca svakog trena
Da je pogled sazdan od svijetlih treptaja
I da ga ne mozhe zamijeniti mrena.
Mislim – dakle zhelim ono chega nemam
Otvorena vrata obnazhenog svijeta
U kome je ljubav svima dozvoljena
No put na koga se od rodjenja spremam
Zapravo je mashta nezrela djeteta
Chija je pozhuda do dna ogoljena.
|