|
Ja sam bio odredjen u prestolnu zhutu prostoriju (prostorije su bile oznachene bojama). To je najvazhnija prostorija te palate. U toj prostoriji je kraljevski presto, meni je izgledalo da je ta kraljevska sjedalica od zlata, chudesnog, otmjenog izgleda. Prostorije su vrlo velike sa malo lijepog, skupocjenog namjeshtaja, posebnim stolicama i prekrasnim velikim slikama uzduzh cijelog jednog zida, nevidjeno lijepim c'ilimom koji je pokrivao cijeli pod. Pored duzheg zida bili su postavljeni stolovi sa raznolikim sendvichima i slatkishima, kao i sa osvjezhavajuc'im pic'ima. Brojna, lijepo obuchena posluga raznosila je i nudila gostima posluzhenje.
Sa nestrpljenjem i uzbudjenjem chekali smo dolazak Kraljice i njene pratnje.
Pored uzduzhnog jednog i drugog zida bilo je po pet-shest grupa sa oko deset osoba, u svakoj grupi i sa voditeljima grupa. Kada je Kraljica sa suprugom i pratnjom ushla u nashu prostoriju, prishla bi grupi a voditelj bi predstavio svakog chlana grupe. Obichno bi kratko porazgovarala sa ponekim chlanom grupe. Kada sam ja predstavljen i kada me je Kraljica pogledala sa osmjehom na licu bio sam uzbudjen ali i vrlo sretan shto sam dochekao i dozhivio taj susret.
Sa jedne strane prostorije Kraljici su predstavljeni chlanovi grupa, a sa druge strane njenom suprugu. Kraljica, iako u godinama lijepa je osoba iz koje isijava dostojanstvo i autoritet, ali i toplina i prijaznost. Osjec'ao sam se dostojanstveno i pochashc'en njenim bliskim prisustvom. Poslije odlaska Kraljice u drugu prostoriju, u nashoj sobi bila je tishina kao da smo svi ponovo prezhivljavali taj svechani susret.
Po zavrshetku svechanog predstavljanja, prevezeni smo autobusima u Westminster Hall (Vestminster hol). To je ogromna prostorija, posebno dekorisana za ovu prigodu. Iako je bilo vishe stotina sjedala vrlo lahko i brzo sam nashao svoje mjesto, zahvaljujuc'i savrshenoj organizaciji. Na svakom sjedalu bio je odshtampan program.
Po dolasku Kraljice i njenog supruga i pratnje, u kojoj je bilo i nekoliko osoba koje su prezhivjele holokaust, program je pocheo, i trajao je oko dva sata.
Program je bio neshto nevidjeno, kako po raznolikosti, svechanom tonu, umjetnichkom nivou, tako i nekom sveukupnom posebnom svecharskom atmosferom.
Govorili su: Prvi ministar Tony Bler, glavni rabin Velike Britanije i josh neke ugledne lichnosti. Bio je bogat muzichki program, uchestvovali su recitatori i glumci, a sve je bilo prozheto sjec'anjem na zhrtve holokausta. Po zidovima prostorije stalno su se projicirale slike koncentracionih logora i logorasha. Na kraju programa ushla je povorka ljudi sa upaljenim svijec'ama, i upalili su mnogobrojna kandila, u znak sjec'anja i pomen na brojne zhrtve holokausta.
Osjec'ao sam se ponosnim shto zhivim u zemlji koja je organizirala takvu svechanost povodom godishnjice holokausta nad Jevrejima.
|