|
U chetrnaest i trideset
Zvuk trube
Doziva pjesmu
Tuzhna melodija
Obasjava nebo
Koje prima chasnu
Dushu pjesnikovu.
Ne umiru rijechi
Umire tishina
Koja nam je dushe
Glasom opijala.
Odlazi Velimir
U svijet poezije
U kome je zhivot
Dar Bozhjega dobra
Zemlja prima tijelo
Natopljeno vodom
Koju c'e korijenje
U cvat prometnuti.
Ne umire pjesnik
Sve dok zhivi pjesma
I dok draga cheka
Na pragu Balkanu.
Odlaze koraci
Ostaje sjec'anje
U predvorju grada
Ranjenog opsadom.
Dok se prijatelji
Stihom oprashtaju
Mojmilo ostaje
Bez svog Pasternaka.
Ne umire pjesnik
Jer njemu je zemlja
Pjesma koju nikad
Nec'e dovrshiti.
Sarajevo 25.10.2004.
|