|
Rijeka vremena
kroz mene teče.
Svakoga dana i svako veče
baš kako mudro
Čedo reče
otječem/o i mi sa njom.
Rijeka smo vremena
i
nismo znali
kada smo potekli
u vodu pali.
A,
nevažno i jest.
Čujemo već kako
Huči
slap.
No,
pripremimo se i shvatimo spas:
to je trenutak kada smo kap.
Dio izmaglice. Duginih boja.
Vlastitoga sna.
Možda je to i jedini čas,
kada smo smogli
dići se sa dna
i
vidjeti sebe
kao
nas.
25. travnja/aprila, anno Domini, 2005.
|