|
Mostarski prozori nisu slike.
Od tesanog kamena ramovi,
A slike još u zametku.
O, dragi Bože, bar sada budi
Pravedan,
Ne daj vjetru pobrkati
Zrnevlje.
U kuhinjske prozore posadi krompir,
I grašak, te nježne žute i bijele
Cvjetove;
U dječije sobe ivančice, zanovijet
I maslačke;
U spavaće – ruže, sa nešto malo trnja.
Ali, On me i dalje ne čuje.
U prozorima Mostarskim
Vidim samo crvene makove,
Te gorke, pregorke cvjetove.
Mostar, maja 2004.
|