|
Nova serija ”Mosta” pokrenuta je u gradu koji je dugo umirao, ali nije ispustio dushu; u gradu koji je ’95., sablasno srushen, avetinjski izgledao; u kojem chetiri proljec'a behar nije zamirisao i iz kojeg su, kazhu, bile pobjegle i ptice. I ovaj pisac nije htio da ode iz ovog grada, ali su ga otjerali.
Mostarski duhovni amblem grada Stari most jednom su srushili, a ovaj su chasopis rushili stoput, i vishe. Stari su srushile ustashe, a ”Most” su minirali i ustashe i chetnici i fundamentalisti i fatalisti. Rushili ga mrzitelji i djelitelji Mostara, cjepachi Bosne i Hercegovine i naciasaurusi, ali mu nisu mogli odbiti ni jedno slovo.
Na prvom inicijativnom sastanku za pokretanje ”Mosta” – u prisustvu chelnika Okruga Mostar Smaila Klaric'a, rahmetli Muharema Tanovic'a i Zlatka Tanovic'a – chlanovi Redakcije su rekli da je, u ovakvim prilikama, svrha zhivota – u borbi. Dok tako chovjek rezonuje – zhiv je. Koprca se, hrve sa sotonom, nada boljem i ljepshem. Srec'nijem.
A prve brojeve ”Mosta” – shtampane u Domu shtampe u Zenici, zatim u shtampariji ”Slovo” u Blagaju, pa u IC Shtampariji Mostar, mostari su pripremali, vazda s novim zanosom, energijom i ljubavi. Sve shto se dogadja ovdje, u Mostaru, i okolo Mostara – smatrali su – dogadja se jedino zbog ”Mosta”; da se sve mozhe prenebrec'i osim ”Mosta” i da su najljepshe pjesme i najljepshe slike shto su tiskane na stranicama ”Mosta” potekle iz njedara njihovih saradnika.
U prvim brojevima ”Most” je informisao svoje chitaoce o onome shto su vec' znali a i nisu mogli da ne znaju – da ovaj chasopis nosi antiratnu poruku iz koje provejava duh tolerancije i humanizma, s posebnim akcentom na sadrzhaje koji afirmishu nashe, boshnjachko, bosanskohercegovachko stvaralashtvo i koji doprinose kulturi dijaloga i medjusobnog uvazhavanja. Prestankom ratnih strahota, s intenzivnom obnovom i revitalizacijom grada na Neretvi, mostopisci i mostoljubci su krenuli u obnovu pisane rijechi kao najvrijednije i najsvjetlije gradjevine i tekovine ljudskog duha, chinec'i sve da Mostaru bar unekoliko vrate onaj kulturni i civilizacijski sjaj koji ga je nekada krasio.
Tako se ”Most” uvijek koncepcijski opredjeljivao za istinske vrijednosti. Njegove su rubrike bile, i bic'e, otvorene za sve autore koji se za novu umjetnost najvec'ma bore samim stvaranjem, kvalitetom. Njegovi urednici shvataju da je njihov prevashodni cilj da oblikuju viziju novog chovjeku primjerenijeg svijeta, da pishu protiv mrzhnje i podjela, nasilja i razaranja.
Tako, poshtovani chitaoci, ime nasheg i vasheg chasopisa danas ima josh vec'i simbolichni znachaj – da povezuje u ratu pokidane duhovne niti koje u ovoj sredini nikada nisu imale granica i medja; da odrzhi kontinuitet multinacionalne misli i da ne bude jednoobrazan, kako su pojedinci htjeli.
Jeste, kao takav, ”Most” je zasmetao nekim pojedincima uskih pogleda i afiniteta. I danas im smeta.
Nedavno, jedan Mostarac pozvao nas telefonom glasom od samih usklika. Ovaj chovjek, bez imena i ugleda, ali veoma vjesht u shirenju lazhi i dezinformacija – pita: zashto smo u posljednjem broju objavili prilog pod naslovom ”Aparthejd u Opshtini Stolac”.
– ”Most” je otvoren za razlichita, pa i suprotstavljena mishljenja – a vi, ako ste kadri, demantujte navode u pomenutom tekstu – rekosmo mu.
– C-c-c-c… samo je zacvokotao, ili zashkripio zubima, opsovao i spustio slushalicu.
Shta mislish, vrli chitaoche, jesmo li uzvratili psovkom. Ne. To je u nashoj prirodi, u nashoj naravi.
I sutradan, javio se isti chovo, josh zhuchnijim glasom. Kazhe da c'e ”oni” (!) ukinuti chasopis ”Most” i, opet, srushiti sve mostarske i bosanskohercegovachke mostove.
E, moj chovo, jadniche i bjedniche… nije ti ovo devedesetidruga i devedesetitrec'a godina.
Ovo je dvijehiljadeipeta u kojoj c'emo, ako bude srec'e i kolajluka, graditi nove i sve novije mostove, jer ljudi idu na jednu stranu, a mostovi na obadvije, shto reche moj kolega, slikar i pjesnik Vlado Puljic'.
|