|
Danas je u svijetu ukorijenjeno mishljenje da chovjek koji kritikuje demokratiju jeste njen neprijatelj, shto je neprihvatljivo, jer se demokratija, na americhki nachin, ne mozhe uvijek prihvatiti, i ona mora biti u fokusu javnog mnijenja, shto ni u kom sluchaju ne znachi, istovremeno, da smo protiv Amerike. Za odnose medju ljudima, uzajamno poshtivanje, primjec'uje veliki filozof Karl Popper u svom djelu ”Otvoreno drushtvo i njegovi neprijatelji”, dugujemo Sokratu, isti filozof istiche, da: ”Postoji neshto znatno vishe u chovjeku, bozhanska iskra, razum, zatim ljubav prema istini, plemenitost, chovjechnost i ljubav prema ljepoti i dobroti.”1 Ovo su poruke koje treba da krase sve ljude, a posebno ljubitelje javne rijechi, jer nenadmashni Sokrat kazhe: ”Brini za svoju dushu”, ”Upoznaj samoga sebe”, chime poziva na poshtenje, a bezbroj je ovakvih divnih poruka ovoga znamenitog filozofa.
Napredak tehnologije stvorio je pretpostavke da izvjeshtaji budu kvalitetniji, a informacije koje pristizhu sa ”terena” budu stvarni odraz stanja, znachi moguc'e je da se sa trenutnim dogadjanjima u svijetu upozna shira javnost. ”Na primjer, ljudi su mogli da chitaju o dogadjajima u Poljskoj 1968. i u Chileu 1973. godine – ali, milioni ljudi su gledali shta se dogadjalo na Trgu Tjenanmen 1989. i u Rusiji na Crvenom trgu 1991. godine. Chinjenica da su televizijske kamere zabiljezhile ove dogadjaje onako kako su se odvijali otvorila je moguc'nost potencijalnog sudjelovanja u dogadjajima koji su, iako su se deshavali na udaljenim prostorima, pocheli da utichu momentalno i neposredno na svakodnevni zhivot u mnogim delovima sveta”.2
Period devedesetih godina proshlog stoljec'a oznachava pochetak demokratizacije ”zatvorenih drushtava” po mjeri Zapada, u chemu su glavnu rijech vodile Sjedinjene Americhke Drzhave. Teshko, u svemu ovome, pada da zemlja kakva je Amerika odredjuje demokratske standarde koji su, po nashem mishljenju, neprihvatljivi, jer ona maksimalno krshi osnovna ljudska prava i demokratske slobode gradjana shirom svijeta. Ovakvo razmishljanje ima uporishte u brojnim primjerima, shto u svakom sluchaju zabrinjava i trazhi od nas aktivnije ucheshc'e. Radi se o zemlji koja zheli da se mijesha u unutrashnje stvari druge zemlje, shto je neprimjereno drzhavi koja treba da bude uzor drugima. Rat u Koreji, Vijetnamu, Kambodzhi, Laosu, Dominikanskoj Republici, Chileu, Nikaragvi, Salvadoru, Panami, Gvatemali, Hondurasu, Somaliji, Sudanu, Libanonu, Libiji, Afganistanu, Iraku i dr. potvrdjuju nasha razmishljanja. U ovim zemljama Amerika je uchestvovala direktno, tj. neposredno, preko rezhima koje je ona postavila, a koji su sluzhili njenim interesima. Kada sve ovo vidimo onda nije teshko uochiti da je Amerika, bez premca u svijetu, shampion u krshenju ljudskih prava. Ako zhelite da upoznate stvarno stanje svjetskih zbivanja, preporuchujemo da izuchavate i ischitavate djela velikog americhkog filozofa Noama Chomskog, koji je po mnogima najbolji filozof u posljednjih pedeset godina u svijetu. Mediji su chesto blokirani i osujec'eni da izvjeshtavaju o svjetskim dogadjajima. Zadugo se nec'e znati prava istina shta se dogodilo 11. septembra 2001. godine, jer ima mnogo chinjenica koje govore da je sve ovo dobrim dijelom ”namjeshteno”. U prilog nashe konstatacije govori i knjiga ”Velika obmana”, autora Thierry Meyssan, gdje on u podnaslovu kazhe: ”Nikakav se zrakoplov nije obrushio na Pentagon”. Neposredno prije napada na STC 11. septembra 2001. godine, negdje u ljeto iste godine Osama bin Laden je, zbog dijalize bubrega, smjeshten u bolnicu i bio lijechen u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Koliko nam je poznato u posjetu su mu dolazili najvec'i zvanichnici CIA-e, kako pishe francuski, vrlo uticajni, list ”Le Figaro” i ostali sa njim u vrlo srdachnom razgovoru. Thierry Meyssan u ovoj knjizi, koja je zatalasala svjetsko javno mnijenje, tvrdi da je nekoliko dana prije ”stravichnog napada” obavjeshteno osoblje STC o planiranom napadu i da je veliki dio osoblja evakuisan. U najsudbonosnijim trenucima, medijima je bila strogo zabranjena bilo kakva aktivnost i bili su podalje od mjesta dogadjaja – tvrdi ovaj autor, a o tome je posebno vodio rachuna Colin Powell, drzhavni sekretar, shto, u svakom sluchaju, stvara kod chovjeka dilemu o ovom cjelokupnom dogadjaju.
Bilo kako bilo, nama je ostalo da vjerujemo da c'e se nekada saznati prava istina, jer Noam Chomsky u svojoj knjizi ”Propaganda i javno mishljenje” kazhe ”Mi smo nasilna teroristichka drzhava i to je poshteno i pravedno. (…) Medjunarodno pravo i povelja UN za nas ne vrijede jer mi imamo oruzhje i spremni smo ga upotrijebiti.”3 Tako misli Chomsky, nema razloga da mu ne vjerujemo, jer je cijela svjetska javnost ogorchena na ovakvo agresivno i arogantno ponashanje vodec'e i jedine mega sile u svijetu. Poslije ovakvih tvrdokornih i agresivnih ponashanja, bili smo skloni da kazhemo kako je Amerika – zemlja koja vodi politiku dvostrukih standarda. Medjutim, Chomsky se sa nashim razmishljanjima ne slazhe i za njega je ovo standardna politika koju Sjedinjene Drzhave kreiraju odavno, posebno ako se radi o njihovim interesima. Tada su spremni da, do kraja i bez rezerve, sprovedu makijavelistichku dogmu ”cilj opravdava sredstvo”. Amerika vidi svoj interes u Izraelu i njemu dozvoljava da se ponasha kako on hoc'e, jer to odgovara njenim interesima. U posljednje vrijeme, velika je kampanja ove mega sile da se u ostatku svijeta zabrani proizvodnja nuklearnog oruzhja, shto je po nama jako pozitivno, a posebno poslije onih katastrofalnih posljedica u Hiroshimi i Nagasakiju. I Vijetnam je dramatichno upozorio shiru javnost shta znachi oruzhje za masovno unishtenje, jer su to iskusili na svojoj kozhi. Danas, poslije toliko godina, u ovim podruchjima se radjaju djeca sa deformitetima, posljedice su, dakle, josh uvijek katastrofalne.
U svijetu vishe nisu prisutne dvije nuklearne sile, danas ih ima deset, a medju njima i Izrael koji, prema podacima sa kojima raspolazhemo, ima oko 200 atomskih bombi. Danas su Sjeverna Koreja i Iran neprekidno u fokusu Sjedinjenih Drzhava kojima se prijeti zbog toga shto posjeduju nuklearno oruzhje. Dakle, nastoji ih se ”disciplinirati” na americhki nachin, a oni, za sada, odolijevaju pritiscima. Ako se zabranjuje proizvodnja nuklearnog oruzhja ovim dvijema zemljama, onda bi to trebalo vazhiti i za druge. Svijet vidi i osudjuje americhku spoljnu politiku koja je vrlo nekonzistentna. U svemu ovome bilo bi jako dobro da se vodi politika potpunog razoruzhanja, jer samo tako mozhemo graditi bolje i prosperitetnije drushtvo. Danas se malo pishe o tim politichkim igrama, kao shto se malo pisalo i o zavjeri britanskih lordova Hurda, Carringtona i Owena koji se nisu proslavili u Bosni i Hercegovini, jer su, od prvog dana, bili na strani velikosrpske politike Slobodana Miloshevic'a – pishe Brendan Simms u svojoj knjizi ”Najsramniji trenutak”. Tu autor, izmedju ostalog, primjec'uje da su vjerski objekti koji su se nalazili pod kontrolom Bosanaca bili zashtic'eni, za razliku od drugih dviju strana koje su unishtavale muslimanska vjerska obiljezhja. Simms zakljuchuje da se ovdje, apsolutno, zna ko je zhrtva te je zato i dao ovakav naslov svojoj knjizi, gdje kritikuje britansku politiku, kao i medjunarodnu zajednicu u cjelini. Poslije svih ovih zavjera medjunarodne zajednice, a posebno sramnog i bestidnog ponashanja Sjedinjenih Americhkih Drzhava i njihove cjelokupne politike diljem svijeta – primjec'ujemo da je Noam Chomsky u pravu kada kazhe: ”Mislim da u pravnom smislu postoje veoma chvrste osnove da se sudi svakom americhkom predsjedniku od Drugog svjetskog rata naovamo. Svi oni su lichno bili teshki ratni zlochinci ili su posredno uchestvovali u ratnim zlochinima.”4
Mostar, april 2005.
Iz prethodno kazanog uochavamo, da mediji nisu dovoljno posvetili pazhnju istinitom predstavljanju svih dogadjaja koji su se zbivali na nashim prostorima, a i shire. Djela ovih znamenitih filozofa, koje smo naveli u ovom radu, jasno govore, da se, u nekim sluchajevima, preshuc'ivalo i nije se znala prava istina, shto je stvaralo pogreshnu sliku kod neinformisanih ljudi. Mishljenja smo, da poslije svega mozhemo ”ex professo” zakljuchiti, da su pojedini mediji bili u funkciji zlochina i da su svojim neprimjerenim i servilnim ponashanjem chinili ”magnum crimen”.
Literatura:
- Karl R. Popper: Otvoreno drushtvo i njegovi neprijatelji, Pravni centar, Sarajevo, 1998.
- Thierry Meyssan: Velika obmana, 11. septembar, CIP BiH, Sarajevo, 2002.
- Brendan Simms: Najsramniji trenutak, Buybook, Sarajevo-Beograd, 2003.
- Noam Chomsky: Propaganda i javno mishljenje, Ljubljana, 2002.
- Noam Chomsky: Shta to hoc'e Amerika, Chigoja, Beograd, 1999.
- Dejvid Held: Demokratija i globalni poredak, Filip Vishnjic', Beograd, 1997.
- Zhak Gone: Obrazovanje i mediji, CLIO, Beograd, 1998.
- Grupa autora: Demokratija i ljudska prava, CIVITAS, Sarajevo, 2002.
- Dzhon Kin: Mediji i demokratija, Filip Vishnjic', Beograd, 1995.
____________________
1 Karl Popper: Otvoreno drushtvo i njegovi neprijatelji, knjiga I, Pravni Centar, Sarajevo, 1998, str. 248.
2 Dejvid Held: Demokratija i globalni poredak, Beograd, Filip Vishnjic', 1997, str. 150.
3 Noam Chomsky: Propaganda i javno mishljenje, Ljubljana, 2002, str. 53.
4 Noam Chomsky: Shta to hoc'e Amerika, Chigoja, Beograd, 1999, str. 36. |