|
Krenuo mislima u tvoje oči
noseći dobre vile i
molitve početaka
sa praga svakog našeg završetka…
Stigao do pogleda tvog od koprene
protkane crnim ljepilom i
blagom vlagom
od pomućenih sjećanja i nehaja.
Ne bih da uđem u staru nastambu
– bojim se demona i leptira
koji plešu suludo lijepi
tango tuge…
– bojim se zmije i djeteta
što se njišu zajedno
u zamci, ljuljački…
Okrećem natrag misli u ponore,
ostavljam vile i tražim
nove molitve početka
– ako ikad mi više
prepoznaju glas
|