|
Azri
Samuel Taylor Coleridge
(1772-1834.)
Postoje l’ dv’je stvari kod ljudi i zhena
Da je jedna drugoj tako slichna, bliska
K’o shto srec'i slichi ljubav uzvrac'ena?
Azro, chiju drazhest ne dostizhe iskaz!
Sva ljubav shto teche kroz srce mi sada
I shto slijeva se u chitavo t’jelo
Iz tvoje fontane izvire i pada
M’jenjajuc' i punec' moje bic'e c’jelo
K’o proljetna voda kad kroz snijeg sipa
Ljubav shto naraste preko svake moc'i
Da ne mozhe vishe, raste dalje ipak
U zhivotnu srec'u mogu l’ je pretochit’
I dati je tebi, jer je mila moja
Tvoje zhic'e Nebo, a Vjechnost dob tvoja
* * *
U pustom kraju je stanovala
William Wordsworth
(1770-1850.)
U pustom kraju je stanovala
Pored izvora rijeke
Djeva za koju ljubav i hvala
Bjehu pojave rijetke.
Ljubichica sred obraslih st’jena
Neprimijetna za oko
Divna k’o zv’jezda shto osamljena
na nebu sja visoko.
Kad nesta, rijetki su znali za to
O Lusi, neznanoj zheni
Al ona je u svom grobu i, oh,
To mnogo znachi meni.
* * *
La Belle Dame Sans Merci
John Keats
(1795-1821.)
(odlomak)
Sreo sam damu sred jednog polja
Kosa joj tamna, lagano krochi
Predivna sva, vilino dijete
A divlje bjehu joj ochi
Napravih vijenac za njenu glavu
I narukvice, mirisni pas
Pogleda me sa ljubavlju tada
I plachan ispusti glas
Podigoh je na konja u kasu
I taj dan nishta ne vidjeh drugo
Naslonila se i pjevala je
Vilinsku pjesmu dugo
Hranila me je manom rosnom
Medom i korijenjem ukusnim
Chuh kad na stranom jeziku reche:
Volim te srcem svim
Preveo: Haris Abdagic'
|