|
U romanu se na vjesht nachin preplic'u dokument s pukom zhivotnom chinjenicom, istina s imaginacijom i umjetnichkom obojenoshc'u, ali jedno ostaje kao stalna, pratec'a zavjesa od koje Manuela Sorensen (alias Shevko Kadric'), nikako ne mozhe da pobjegne, da se skloni. To je, nazhalost, upravo taj nesretni ”bosanski usud”. Autor i nec'e da se sklanja, jer je sklanjanja bilo i previshe. Kad bi to samo i pokushao, nedvojbeno je da bi izdao i sebe, i Bosnu. Mozhda je, bash zbog toga mijeshanja proshlosti i sadashnjosti, mita sa stvarnoshc'u i literature sa dokumentima, chitaocu ”Bosanskog protestanta” ponekad teshko da prati tok ovog znalachki uredjenog romana.
Medjutim, kao mashtoviti likovnjak, autor cijelu prichu boji suptilnim slikama iz davnine i pretvara ih u mozaik istinske ljepote koji dugo ostaje u chitaochevom sjec'anju. Chitalac, pochesto, ima osjec'aj da i sam koracha stazama kojima su, tamo negdje duboko u proshlosti, korachali njegovi junaci, Radin, Gorchin, Asta, Alija Humo... Roman je takodje pun imena mjesta, shto govori da autor izuzetno poznaje zemlju Bosnu i njeno bivstvovanje, istovremeno iskazujuc'i svoju neskrivenu ljubav prema rodnoj grudi i tugu nad njenom boli.
Iznesene chinjenice i posebna vrsta senzibiliteta, koji je na razne nachine prisutan u romanu, mozhda i jeste ono najljepshe u ”Bosanskom protestantu”, pa je mozhda i shteta shto radnja romana nije smjeshtena na flotil ”Evropa”, gdje i pochinje, umjesto ratne zemunice gdje traje. Tim bi se, po mom skromnom mishljenju, postigla puna simbolika mac'ehinskog odnosa Evrope prema Bosni i onom shto se tamo desilo i deshavalo. U svim tim golgotama i ”bosanskim usudima” bosanski chovjek jeste trpio, gubio ali nikada nije klecao. Tu chvrstu moralnost Bosanca je mozhda ponajbolje izrazio Miroslav Krlezha rijechima: ”Neka oprosti gospodja Evropa, ali samo Bosanci u njoj imaju spomenike kulture. Imaju stec'ke. Shta radi Bosanac na stec'ku? Stoji uspravno, digao ruku, digao glavu ali nikad i niko nije vidio stec'ak na kom Bosanac klechi na kom je prikazan kao suzhanj.”
Roman ”Bosanski protestant”, svojevrsna i znalachki napravljena sublimacija, ali mozhda i romanizirana geneza nesretnog bosanskog usuda, itekako zasluzhuje pozornost shire javnosti. Trebalo bi, barem, da za nju znaju, ali i da je svakako chitaju i prochitaju oni Bosanci koji chitati hoc'e i znaju, a da o zahrdjaloj, uspavanoj i prepotentnoj Evropi da i ne govorimo.
|